Poslovna uprava državnih željeznica u Zagrebu

Poslovna uprava državnih željeznica u Zagrebu, koja je s radom počela 1. siječnja 1881., nije imala vlastitu zgradu. Mađarske državne željeznice željele su da zgrada bude monumentalna i da služi „na diku i ponos, kako njih tako i Zagreba“, ali takve u Zagrebu u to vrijeme nije bilo. Kao privremeno rješenje odabran je prostor u palači na uglu Tomislavova trga i Ulice baruna Trenka. Ta je palača bila u vlasništvu Društva sv. Jeronima, za koje je bio nadležan Kaptol. Ugovor o najmu sklopljen je na 25 godina te su Državne željeznice počele pregovore s Gradom Zagrebom. Pri odabiru njihovi kriteriji nisu bili isti: Državne željeznice tražile su palaču u neposrednoj blizini kolodvorskoga kompleksa, a Grad Zagreb želio je da se takva zgrada nalazi u središtu grada, na ondašnjoj Harmici (današnji Trg bana Jelačića). Nakon dugogodišnjih pregovora Grad Zagreb je 1900. ponudio zemljište površine 3367 m2 između Gajeve, Mihanovićeve i Haulikove ulice. Kompletnu projektnu dokumentaciju izradio je mađarski arhitekt Ferenc Pfaff. U nepune dvije godine zagrebačko građevno poduzeće „Pilar, Mally i Bauda“, koje je posao dobilo javnim nadmetanjem, sagradilo je palaču u neoklasicističkome stilu. Zgrada je preuzeta 1. kolovoza 1903. kada su se počele namještati radne prostorije. Sav namještaj kupljen je u zagrebačkoj tvornici pokućstva „Bothe Ehrmann“. Dana 1. rujna 1903. u zgradi se svečano počelo s uredovanjem te su u 9.00 sati poslovni upravitelj ing. Izidor Leitner i svi službenici uprave dočekali uvažene goste ispred palače. Potom je ministar simbolično uručio ključeve poslovnome upravitelju, zgrada je blagoslovljena, održani su konferencija i svečani prijam, službenici su obišli novouređene prostorije, a s redovitim radom počelo se sljedećeg dana.