Industrijska baština zagrebačkog željezničkog kompleksa

Zagrebački željeznički kompleks počeo se formirati među prvima, i to šezdesetih godina 19. stoljeća kada su se je na području današnjeg Zagreb Zapadnog kolodvora, nekadašnjeg Zagreb Južnog kolodvora,  počeli graditi prvi željeznički objekti i postrojenja vezani uz izgradnju željezničke pruge Zidani Most – Zagreb – Sisak, a koja je za promet otvorena 1862. Tada je Povlašteno društvo Južnih željeznica sagradilo prvu prijamnu kolodvorsku zgradu u Zagrebu s pripadajućom ložionicom s radioničkim postrojenjem i lokomotivskom okretaljkom, robna skladišta, stambenu zgradu za željezničke službenike, a potom do 1920. i cijelo željezničko naselje građeno u nizu samostojećih kućica koje su se protezale uz prugu, s njezine desne strane. Navedeni prvi zagrebački željeznički kompleks postoji i danas i dobrim dijelom služi svojoj svrsi, što je i pridonijelo njegovu očuvanju. U Registar kulturnih dobara RH upisana je prijamna kolodvorska zgrada, a ostali objekti nisu stručno valorizirani.
Drugi po starosti zagrebački željeznički kompleks jest onaj uz Zagreb Glavni kolodvor, nekadašnji Zagreb Državni kolodvor. Njegov prvobitni dio, koji danas više ne postoji, sagradile su Mađarske državne željeznice 1870. u sklopu izgradnje pruge Zakany – Koprivnica – Zagreb. Kompleks je bio skroman, sastavljen od neugledne prijamne zgrade Državnog kolodvora koja je sve dio 1936. stajala na mjestu današnje Pošte 2, triju kolosijeka i male priručne radionice. Dvadesetak godina kasnije željeznički kompleks Zagreb Glavnog kolodvora dobio je današnji prepoznatljiv izgled. Tako su 18. kolovoza 1892. svečano otvoreni novosagrađena (današnja) kolodvorska zgrada, ložioničko postrojenje s pripadajućom radionicom i vodotornjem te spojna pruga prema Karlovcu i Rijeci. Svi navedeni objekti i danas su u funkciji, osim vodotornja koji je 1989. meočekivano srušen. Prijamna kolodvorska zgrada uglavnom je zadržala temeljne značajke neoklasicističke palače i izvorne namjenske odrednice,  a upisana je u Registar kulturnih dobara RH.
Vrijedan dio baštinski obilježenoga zagrebačkoga željezničkog kompleksa jest i nekadašnja Strojarnica MÁV-a, poslije TŽV Gredelj, sagrađeno na početku Trnjanske ceste. Strojarnica je u rad puštena 26. kolovoza 1894. i u to je vrijeme bila najveće industrijsko postrojenje u Zagrebu. Svoju osnovnu namjenu, održavanje i izgradnju željezničkih vozila radionica, poslije tvornica na toj je lokaciji ostvarivala je sve do 2010,  dakle 116 godina.  Kroz to vrijeme tvornički kompleks je u više navrata nadograđivan i osuvremenjivan, no njegova izvornost u arhitektonskom te graditeljskom segmentu, kao i u opremi zadržana je u prvo sagrađenim objektima.
Provedbom stručne valorizacije 2004. godine Ministarstvo kulture RH ispostavilo je rješenje o svojstvu kulturnog dobra za četiri postrojenja, i to radionice za opremu lokomotiva, radionicu za opremu vagona, tokarnicu i kovačnicu te vodotoranj i upisalo ih u Registar kulturnih dobara RH. Dvije godine poslije, pred samu prodaju navedenog kompleksa, isto ministarstvo revidiralo je prethodno rješenje pa je najviši sustav mjera zaštite predvidjelo samo za radionicu za opremu vagona. Godine 2008. u Registar je upisana i skupina od 13 strojeva koji se nalaze unutar zaštićenog strojarničkog kompleksa na Trnjanskoj cesti. Od 2010. tvorničko postrojenje više se ne koristi, prije napuštanja u znatnom je obujmu devastirano, čime je znatno narušena njegova baštinska obilježenost. Uz to reurbanizacija navedenoga kompleksa još je nepoznata, a time i predviđena muzealizacija upitna.