ZBIRKA ŽELJEZNIČKIH VOZILA I DIJELOVA

Zbirka željezničkih vozila i dijelova obuhvaća parne lokomotive 13 različitih serija sagrađenih u razdoblju od 1894. do 1960, potom dizelske, električne i dizel-električne lokomotive, dizelske vlakove, putničke i teretne vagone te posebna pružna vozila kao što su tricikli i kvatrocikli na mehanički i na motorni pogon te automobili prilagođeni vožnji tračnicama. Kolika je to količina vozila, simbolički možemo predočiti kolonom dugačkom oko jedan kilometar.
Osim vozila u zbirku spadaju i dijelovi vozila, primjerice pločice lokomotivskih i tvorničkih oznaka, lokomotivska i vagonska postolja, brzinomjeri, uređaji i drugi dijelovi vozila. Zbirka sada broji 247 jedinica građe.

Vrijednost navedene zbirke velika je jer obuhvaća jedinstvena, raritetna vozila koja su se u pravilu u hrvatskom željezničkom sustavu iskorištavala dugi niz godina, a danas više ne postoje. Najviše pozornosti danas privlače lokomotive na parni pogon koje su u Hrvatskoj u prometu sudjelovale 128 godina, od 1860. do 1988. Sačuvano je ukupno 36 parnih lokomotiva, i to serija JŽ 11, 22, 33, 50, 51, 62, 116, 125, 152, 83, FS 835,  LVB br. 146,  br. 207. Među njima najbrojnije su lokomotive serije JŽ 51, kojih je sačuvano trinaest.
Petnaest parnih lokomotiva izloženo je na hrvatskim željezničkim kolodvorima kao spomenici tehničke baštine, devet ih je izloženo na HŽN-ovu vanjskom izložbenom prostoru, a lokomotiva oznake JŽ 51-053 izložena je 2005. u sklopu Lovrakova centra u Velikom Grđevcu.
Najstarija lokomotiva iz HŽM-ova fundusa jest lokomotiva JŽ 125-052 (MÁV 326.363) koja je od 1992. izložena na Zagreb Glavnom kolodvoru.

Lokomotiva 11-015

         

Parna lokomotiva oznake JŽ 11-015 bila je jedna od triju parnih lokomotiva koje su služile za vuču tzv. Plavog vlaka, koji je za druge Jugoslavije imao status predsjedničkog vlaka. Uz lokomotive oznake JŽ 11-022 i JŽ 11-023, lokomotiva JŽ 11-015  bila je sagrađena 1947. u  Tvornici MÁVAG u Budimpešti, i to prema posebnoj narudžbi za vuču Plavog vlaka. U to vrijeme to su bile najsuvremenije lokomotive, koje se zbog svojih tehničkih značajaka i ostvarenih poboljšanja smatraju najuspješnijim lokomotivama mađarske lokomotivske industrije. Sve tri lokomotive u vuču Plavog vlaka bile su uključene odmah nakon izgradnje. Plavi vlak vukle su do početka šezdesetih godina, kada su zamijenjene novim dizel-hidrauličnim lokomotivama serije D-66 njemačke proizvodnje kupljenima 1958. Nakon uključivanja u promet dizel-hidraulične lokomotive dobile su serijsku oznaku JŽ 761 i popularne nazive  Sutjeska, Kozara i Dinara. Sve tri parne lokomotive Plavog vlaka tada su bile preraspoređene u vuču vlakova za prijevoz putnika u redovitom prometu. Snaga lokomotive JŽ 11-015 iznosi 854 kW, masa s tenderom 94.340 kg, a duljina s tenderom 20.978 mm.
Nakon preraspoređivanja iz sastava Plavog vlaka parne lokomotive u prometu su ostale do početka osamdesetih godina 20. stoljeća. Lokomotiva serije 11-015 (graditeljeve oznake MÁV 424) vodila se u Ložionici Zagreb i vozila je do mjeseca travnja 1980. Nedugo potom bila je obnovljena i 27. srpnja 1982. postavljena kao spomen-lokomotiva na plato na istočnoj strani Zagreb Glavnog kolodvora. Na tome je mjestu ostala do svibnja 1992. kada je premještena na izložbene kolosijeke Hrvatskoga željezničkog muzeja, gdje se čuva i danas.

 

Kompozicija muzejskog vlaka u Lovrakovu centru u Velikom Grđevcu

Lokomotiva JŽ 51-053 iz fundusa Hrvatskog željezničkog muzeja izložena je u Velikom Grđevcu.

Kompozicija muzejskog vlaka sastavljena je od parne lokomotive oznake JŽ 51-053 (MÁV 375.883) i triju dvoosovinskih putničkih vagona serije Baat.
Lokomotiva je sagrađena 1917. u Tvornici Mađarskih državnih željeznica MÁVAG u Budimpešti pod tvorničkim brojem 46. Masa lokomotive iznosi 51 tonu, a duljina s tenderom 10.930 metara. Tijekom rada bila je iskorištavana za vuču teretnih i putničkih vlakova. Ostvarivala je najveću brzinu do 60 km/h.
Od 1955. lokomotiva JŽ 51-053 vodila se u ložionicama u Karlovcu i Varaždinu. U prometu je bila do 1985, a nakon osnivanja Hrvatskoga željezničkog muzeja 1991. postala je dio njegova fundusa.
Od 2005. kompozicija muzejskog vlaka na čelu s lokomotivom 51-053 na osnovi ugovora o izlaganju sklopljenoga s Osnovnom školom Mate Lovraka postavljena je u Lovrakovu centru u Velikom Grđevcu.

 

Dizelska lokomotiva M-32

Lokomotiva je izložena na vanjskom postavu HŽM-a u Zagrebu

Troosovinska dizelska lokomotiva plave boje, izvorno zelene boje, za kolosijek širok 760 mm. Sagrađena je u razdoblju od 1940. do 1943. u njemačkoj tvornici Gmeider Lokomotivenfabrik u Mosbachu. Lokomotive takve serije bile su građene u velikom broju za vojne potrebe.
Lokomotive oznaka M-31 i M-32 bile su u vlasništvu DIP-a Šipad iz Drvara i iskorištavale su se kao industrijske lokomotive. Pedesetih godina Gradska željeznica Zagreb preuzela je obje lokomotive i remontirala ih u svoj radionici. Tom prigodom stari 6-cilindarski dizelski motor marke Kaeble i snage 120 KS zamijenjen je 6-cilindarskim dizelskim motorom marke Famos domaće proizvodnje, snage 130 KS  i mogućnošću postizanja maksimalne brzine od 30 km/h.
Tijekom rekonstrukcije u lokomotive je ugrađen zupčasti reduktor vlastite izvedbe i izrade, potom kratka teleskopska kardanska osovina s kardanskim zglobovima proizvedena u mostarkom Sokoku te zračna kočnica Božić. Rekonstrukcijom je postignuta manja masa lokomotive jer je novougrađena vučna i prijenosna oprema bila lakša od izvorne.
Obje lokomotive vukle su putničke i teretne vlakove na pruzi Zagreb – Samobor – Bregana sve do njezina zatvaranja za promet posljednjeg dana 1979.

Kompozicija oklopnog vlaka u kolodvoru Split Predgrađe

Godine 1991. radnici Hrvatskih željeznica i splitskog Brodosplita zajednički su sagradili oklopni vlak 1991. za izvođenje ratnih operacija protiv agresorskih snaga.
Oklopni vlak sastavljen je od dizel-električne lokomotive oznake HŽ 2062-045 i dvaju četveroosovinskih teretnih vagona serije G. Lokomotiva je sagrađena 1973. u kanadskoj tvrtci EMD, a u promet je puštena u kolovozu iste godine. Teška je 99 tona, dugačka 17 metara, snaga joj je 1617 kW, promjer kotača 1016 mm, a najveća dopuštena brzina 124 km/h. Dok nije bila oklopljena, lokomotiva je vukla vlakove na magistralnim prugama.
Četveroosovinski teretni vagoni dugački su 16,52 odnosno 16,79 metara, utovarna površina iznosi im 39,60 odnosno 40,30 m², a obujam 90,40 odnosno 92,00 m³. Masa svakog vagona je 22,50 tona, a dopušteno opterećenje 41,50 tona. Vagoni su potpuno prerađeni jer su od izvorne građe ostale samo osovine, okretna postolja i nosiva konstrukcija. Vlak su zajedno oklopili radnici Jedinice za održavanje željezničkih vozila Split u sklopu Hrvatskih željeznica i radnici Brodosplita
Kompozicija oklopnoga vlaka dio je fundusa Hrvatskoga željezničkog muzeja. Izložena je na željezničkom kolodvoru Split Predgrađe.

 

Poštanski vagon

Poštanski vagon serije Uass-z br. 82-78-9250-900-7 sagradila je 1963. ondašnja Tvornica željezničkih vozila Janko Gredelj. Više od trideset godina u njemu su se prevozile poštanske pošiljke na cijelom području nekadašnje Jugoslavije.
Godine 2005. vagon je zaprimljen u fundus Hrvatskoga željezničkog muzeja, a godinu poslije restauriran je i pretvoren u pokretni izložbeni vagon. Pri prenamjeni vagona sačuvani su izvorni izgled i oprema središnjeg dijela vagona koji je služio kao pokretni poštanski ured u kojemu je poštansko osoblje obrađivalo pošiljke kao u konvencionalnom poštanskom uredu.
Prostori s obiju bočnih strana uredskih prostora, koji su se izvorno služili za skladištenje pošiljaka tijekom putovanja, prilagođeni su za prihvat izložbenih postava ili za održavanje prigodnih izlaganja i predavanja, scenskih ili glazbenih zbivanja, promocija, audiovizualnih prezentacija, radionica i sličnih zbivanja. Na taj je način restaurirani poštanski vagon postao dostupan svim korisnicima, a priča o putujućim poštanskim uredima ostala sačuvana od zaborava.
Vagon je četveroosovinski, dugačak je 24.500 mm, težak 39 tona, može primiti 21 tonu tereta, a maksimalna brzina mu je 120 km/h.

GALERIJA