Industrijska baština karlovačkog željezničkog kompleksa

Sve značajke bogatog izvorišta industrijske baštine sadržava i željeznički kompleks karlovačkoga željezničkog čvorišta smješten na Baniji, na lijevoj obali rijeke Kupe, sjeverozapadno od gradskog središta. Početni dio kompleksa sagradilo je Povlašteno društvo Južnih željeznica u sklopu izgradnje pruge Zagreb – Karlovac u razdoblju od 1863. do 1865. Taj kompleks činio je samo najnužnije objekte, privremenu drvenu kolodvorsku zgradu i neka skladišna postrojenja.
Nakon izgradnje sljedeće pružne dionice između Karlovca i Rijeke 1873. i vlasničkog preuzimanja čitave pruge, Mađarske državne željeznice počele su širiti željeznička postrojenja u Karlovcu. Tako su do kraja prvog desetljeća XX. stoljeća bile sagrađene ložionica s okretaljkom, priručna radionica za tehničko održavanje vozila, kovačnica, vodopostaja s dvama vodenim spremnicima, odlagalište ugljena za namirivanje lokomotiva, tzv. ugljenara s pripadajućim kolosijecima i ugljenskom dizalicom s liftom, stambena zgrada sa službenim stanovima, robna skladišta.
Godine 1903. prema projektima glavnoga MÁV-ova inženjera Ferenca Pfaffa bila je sagrađena i nova prijamna kolodvorska zgrada jer je postojeća 1900. izgorjela u požaru. Pokraj kolodvorske zgrade 1927. izgrađena je i upravna zgrada Sekcije za održavanje pruga. Obje zgrade arhitektonski su obilježene i slijede stil izgradnje tipskih željezničkih objekata. Do danas su zadržale prvotnu namjenu, solidno su održavane i čuvaju izvorni izgled.
Takav slučaj nije s ostalim objektima karlovačkog željezničkog kompleksa jer je dobar dio postrojenja danas izvan funkcije, loše je održavan, ali uglavnom s očuvanim specifičnim arhitektonskim i graditeljskim obilježjima industrijskih objekata te sa sačuvanim dijelom opreme, strojeva, alata. Isto tako sačuvana su i izvorna obilježja pročelja zgrade sa službenim stanovima  te pročelja nekih skladišta koja su danas prenamijenjena u kancelarijske prostore.