Tehnička baština riječkoga željezničkog čvorišta

Željeznički kompleks riječkoga željezničkog čvorišta, koji se počeo oblikovati sedamdesetih godina 19. stoljeća, do danas je sačuvao objekte velike memorijalne vrijednosti koji su dio nacionalne tehničko-kulturne baštine. Tako je na pruzi između Svetoga Petra, današnje Pivke, i  Rijeke Kraljevsko povlašteno Društvo Južnih željeznica 1873. sagradilo šest kolodvora, sedam stajališta, pet tunela, četiri vodopostaje i dvije ložionice, koji i danas postoje i to s dosta sačuvane izvorne opreme. Među njima najveću baštinsku vrijednost ima neoklasicistička prijamna zgrada kolodvora Opatija-Matulji, koja je projektirana raskošno u skladu s određenjem Opatije kao mondenog ljetovališta do kojeg su europski uglednici stizali isključivo vlakom. Stoga i nije čudno što je to jedini hrvatski kolodvor sa sačuvanom kraljevskom čekaonicom. Nedaleko od kolodvora nalazi se povijesno zanimljivo postrojenje elektrovučne podstanice Matulji. Postrojenje je sagrađeno 1936. u sklopu elektrifikacije pruge Trst – Divača – Rijeka i slovi kao jedino takvo postrojenje u Europi, a koje je još u funkciji. Oba kompleksa, kolodvorska zgrada te EVP, zaštićeni su 2008. kao kulturno dobro RH.
Bogatu povijesnu konotaciju ima i kolodvorski kompleks u Rijeci. Prve objekte toga  kompleksa sagradilo je Društvo Južnih željeznica  u sklopu izgradnje šenpeterske pruge, a MÁV ih je samo nadogradio. Slijedom toga 1873. riječki kolodvorski kompleks raspolagao je s privremenom kolodvorskom zgradom na mjestu današnjeg skladišta broj 33, robnim skladištem i utovarnom rampom, dvjema lokomotivskim remizama za šest odnosno devet lokomotiva, dvjema lokomotivskim okretaljkama. U razdoblju do 1914. MÁV je nadogradio i opremio još 22 skladišta ukupne površine 147.761 četvornim metara, a u razdoblju između dvaju svjetskih ratova bilo je sagrađeno još desetak skladišta. Nakon 1945. ostalo je osam skladišta, od kojih je 2005. Ministarstvo kulture zaštitilo tri skladišta s oznakama 31, 32 i 33.
U Registar kulturne baštine upisana je i prijamna zgrada kolodvora Rijeka koja je, kao i većina željezničkih objekata toga vremena, sagrađena prema projektu Ferenca Pfaffa, a otvorena je 1891. Isti projektant potpisao je i nacrte triju željezničkih skladišta, dviju stambenih zgrada s obiju strana kolodvora, upravne zgrade željezničkih skladišta na Žabici. I ti objekti znakoviti su primjeri tipskih željezničkih objekata s jasno izraženim stilskim odlikama vremena u kojem su građeni.
Posebno mjesto među resursima riječke željezničke industrijske baštine pripada lokomotivskom depou s okretaljkom i priručnim radioničkim kompleksom na Mlaki. Objekt je sagrađen početkom 20. stoljeća u modernističkom stilu, ali i s elementima historicizma. Njegov je dio spremište za lokomotive sagrađeno u obliku polukružnog prstena s 22 kolosijeka za garažiranje lokomotiva. Cijelo postrojenje i danas je u funkciji, što mu za sada osigurava graditeljsku opstojnost.
Dragocjen dio pokretne tehničke baštine jesu i željeznička vozila. U prvom razdoblju povijesti riječkih pruga, od 1873. do elektrifikacije riječkih pruga, i to 1930. između Pivke i Rijeke, a 1966. između Rijeke i Zagreba, vuču vlakova obavljale su parne lokomotive, potom električne lokomotive serija E 626/JŽ 361 te poslije JŽ 362/HŽ 1 061. Danas su u Registar kulturnih dobara RH upisane dvije lokomotive s riječkoga područja koje su dio fundusa Hrvatskog željezničkog muzeja, i to parna lokomotiva MÁV 375.503/JŽ 51-032 i električna lokomotiva FS E 626.093/JŽ 361-201. Uz njih Ministarstvo kulture RH, Uprava za zaštitu kulturne baštine izdalo je 2009. rješenja o zaštiti triju električnih lokomotiva serije JŽ 362, četiriju teretnih vagona i centralnog blok uređaja za upravljanje skretnicama i signalima ugrađenog u prometnom uredu riječkoga kolodvora te njihovom upisu u Registar kulturnih dobara RH.