Ključ za otvaranje vrata kupea u vagonu

Univerzalna naprava za otključavanje vagona. S obzirom na to da je otvarao sve vagonske brave rabili su ga kondukteri, vlakovođe, radnici na održavanju vagona i drugi službenici izvršne službe na željeznici.

Ploča proizvođača parnog kotla: tvornica A. Borsig G.m.b.h., Berlin, 1922.

Metalna ploča ovalnog oblika izrađena kao oznaka lokomotive tvorničke oznake No113366 Kessel, odnosno lokomotive serije JDŽ 20 korištene u vinkovačkom čvorištu. Borsig-Werke tvornicu lokomotiva osnovao je August Borsig 1837. godine u Njemačkoj. Prva proizvedena Borsigova lokomotiva pokazala se neznatno bržom od engleske, Stephensonove lokomotive, što je predstavljalo uspjeh za tadašnju njemačku proizvodnju lokomotiva. Ovalna metalna ploča na sebi sadrži godinu proizvodnje (1922.), oznake proizvođača lokomotive i kotla: tvornica Borsig-Werke sa sjedištem u berlinskom okrugu Tegel, broj kotla (No11336) i pritisak (12 atm).

Završna signalna ploča vlaka

Metalna pločica s crvenim i bijelim poljima koja se upotrebljavala kao signal na kraju vlaka, kao tzv. završni signal. Njezin izgled i način uporabe propisani su Signalnim pravilnikom. Postavljala se na desnu stranu posljednjeg vagona u vlaku, na sredinu vagona ili iznad desnog odbojnika.Koristila se kao signalni znak danju, a noću je njezinu funkciju imala signalna svjetiljka s crvenom svjetlošću.

Pružni tricikl, 1950-ih

Pružno vozilo na mehanički ručno-nožni pogon korišteno u svrhu obilaska i nadzora pruge. Obzirom da je vozilo bilo potrebno brzo izmaknuti s pruge ( u slučaju eventualnog nailaska vlaka), konstruirano je tako da ga jedna osoba može samostalno s pruge izmaknuti.

Stroj za ručno rezanje tračnica, 1960-ih

Stroj za ručno rezanje tračnica kojim se jedna tračnica može prerezati za od 36 do 55 minuta, ovisno o vrsti tračnice. Povremeno je pri rezanju rez i pilu potrebno rashladiti vodom jer dolazi do jakog zagrijavanja.

Karbidna svjetiljka pregledača vagona, 1.pol.20.st.

Ambulantna brava

Ambulantne brave su posebne naprave koje su se rabile za osiguranje voznoga puta. Postavljale su se na skretnice s oštećenim elementima rukovanja da bi se njima pričvrstio jezičac uz glavnu tračnicu i na taj način omogućilo sigurno obavljanje prometa. Bilo je to privremeno rješenje dok se ne bi otklonio kvar na skretnici. Nazivane su i prijenosnim ili ambulantnim zatvaračima. Skretnica sa ambulantnom bravom ne smatra se pouzdano zatvorena te se stoga preko nje ne smije uz jezičak voziti većom brzinom nego kod neosiguranih skretnica

Papuča

Papučom se nazivalo pomoćno sredstvo za usporavanje brzine i zaustavljanje vlakova pri manevriranju. Postoje dvije vrste papuče: s jednim rubom i s dva ruba. Izrađene su od lijevanog čelika. Postavljaju se na tračnicu tako da svojim rubom obuhvate glavu tračnice i čvrsto prionu uz unutrašnji rub glave tračnice. Papuča s jednim rubom razlikuje se od papuče s dva ruba po tome što umjesto drugog ruba ima jedan gibanj. Upotrebljava se većinom kod zaustavljanja vagona na zavojima. U vinkovačkome teretnom kolodvoru ispod spuštalica A/B odnosno C/D na „papučarskim poljima“ (kolosijeci u ranžirno-otpremnim parkovima B i D) „papučari“ (posebno obučeni manevristi) zaustavljali su vagone niz padinu spuštalica. Prema propisima, dvoosovinski vagoni zaustavljali su se jednom papučom, a četveroosovinski dvjema paralelno postavljenim papučama.

Profil tračnica: BOCHUM 1899, , Bochumer Verein 1899.

Tračnica proizvođača Bochumer Verein izrađena je 1899. te korištena na vicinalnim prugama vinkovačkog čvorišta. U Hrvatskoj su se koristile tračnice raznih proizvođača i sustava. Njemačkim sustavom smatraju se tračnice s45a, 8b, 8a i 6e, mađarskim sustavom tračnice j, c, i, b, d, l, m, n, o, p i r, austrijskim xa, x, xi, iv, xxiva i ivBH, a sustavom Južnih željeznica xjž i BP. U početku razvoja pruga u Slavoniji korištene su tračnice tipa r od 33 kg po duljinskome metru koje su 1889. zamijenjene tračnicama tipa „c“ od 35.25 kg po duljinskom metru koji je bio standardan za izgradnju pruga II. reda pod upravom Mađarskih državnih željeznica.

Oznaka zanimanja viši tehničar

Službena odijela oduvijek su imala oznake koje su bile karakteristične za sustav iz kojeg su zaposlenici dolazili. Oznake su simbolizirale vrstu službe iz koje zaposlenici dolaze, njihovo zvanje, mjesto u hijerarhijskoj piramidi i slično. Sustavi obilježavanja s vremenom su se mijenjali i usklađivali s ustrojbenim promjenama unutar sustava. Primjerice od 1948. na reverima sakoa i kaputa bile su našivene tzv. latice u obliku romba s amblemom željeznice u sredini, koje su različitim bojama podloge označavale vrste službe – crvena prometno-transportnu službu, crna službu vuče i održavanja, zelena službu za održavanja pruga, plava službu veza. Položaji i zvanja službenika obilježavali su se epoletama, galonima na orukavlju sa širitima u zlatnoj ili srebrnoj boji, naramenicama, gumbima (zlatni za službenike s visokom školskom spremom, a srebrni za nižu školsku spremu).S vremenom oznake su se mijenjale