Autorica teksta i fotografija: Kristina Pavlović / Zagreb, srpanj 2024.

 

Zidni kalendari nisu izišli iz upotrebe! Premda smo svi redom dobro opskrbljeni informacijama o datumima, danima i godinama zahvaljujući mobilnim telefonima, odnosno internetu, tiskani zidni kalendari i dalje nalaze svoje mjesto na zidovima u našim domovima, osobito u uredima.

U brojnim se tvrtkama kao poslovni poklon, među ostalim, nalazi neka vrsta tiskanoga kalendara. Stolna mapa, stolni planeri i najrazličitiji oblici zidnih kalendara, osim što olakšavaju snalaženje u vremenu, služe i kao zgodno marketinško sredstvo na kojemu se obavezno, uz godinu na koju se kalendar odnosi, nalazi i zaštitni znak tvrtke.

 

ŽELJEZNICA I KALENDAR

 

Željeznički sustav je, u svojoj osnovi, povezan s mjerenjem vremena. To je konvencija bez koje željeznica ne bi funkcionirala. Potrebno je znati kojeg dana i kada vlakovi polaze i kada stižu na odredište! U uredu svakog otpremnika vlakova i šefa kolodvora na zidu visi kalendar, a tako je bilo od kad postoji željeznica.

Zato nije neočekivano da se u jednoj od 11 zbirki Hrvatskoga željezničkog muzeja našao i kalendar. I to ne bilo kakav, već poseban po mnogočemu!

Prvo, taj je kalendar star 158 godina.

Drugo, izvorno oblikovanje, drugačije od danas uobičajenog, uvjetuje i način upotrebe. Izgled kalendara maksimalno je pojednostavljen, a funkcionalnost mu je velika. Kalendar ima metalno kućište s manjom rupicom pri vrhu zahvaljujući kojoj se ono može objesiti na zid. Na gornjoj strani metalnoga kućišta kredom se ispisivao aktualni broj mjeseca u godini. U kućištu se nalaze kartonski listići s ispisanim arapskim brojevima na obje strane (ukupno 16 listića) koji se mijenjaju i okreću svakog dana sve do kraja mjeseca. Kad bi mjesec istekao, kredom se ispisivao broj sljedećeg mjeseca i listići su se ponovno počeli mijenjati.

 

S druge se strane kartonskog listića koji nosi broj 31 nalaze natpis „Iroda – Naptar“, brojka „1866“ i slova „M. & L.“. Dakako, riječ je o proizvođaču predmeta koji je kalendar iskoristio za dodatnu reklamu svoje djelatnosti. Na mađarskome jeziku „iroda“ znači ured, a „naptar“ kalendar. Prema tome se da zaključiti kako je kalendar proizvela tvrtka „M. & L.“, koja se i inače bavila proizvodnjom uredskih kalendara, a ispisana brojka označava godinu proizvodnje. Dakle, taj promjenjivi zidni kalendar proizveden je u Mađarskoj, u Budimpešti, 1866. godine.

Promjenjivi zidni kalendar (pod istim se nazivom vodi u Zbirci) očito se često upotrebljavao jer su kartonski listići s gornje strane znatno istrošeni na mjestima gdje ih se primalo i okretalo u svakome novom danu. Ipak, limeno kućište dobro je očuvalo ostala tri ruba pa je taj muzejski predmet izvrstan svjedok vremena.

INVENTARNI BROJ 098 – NAJSTARIJI PREDMET ZBIRKE

 Kalendar se danas čuva u Hrvatskome željezničkom muzeju u koji je dospio 1992. ustupanjem prometnog ureda kolodvora Čakovec. Dug je 14, a širok 12 cm. Kao dio muzejske Zbirke odora, uredske opreme i pribora nosi inventarni broj 098 i najstariji je predmet iz te zbirke. Korišten je na Mađarskim državnim željeznicama.

Inače, Zbirka odora, uredske opreme i pribora obuhvaća željezničke službene odore i oznake, zastavice, zviždaljke, satove, odlikovanja, značke te ostali pribor korišten u ostvarivanju radnih procesa na željeznici. Dio Zbirke jesu i mehanički pisaći i računalni strojevi, poništavala za prijevozne karte, različiti žigovi te druga oprema koja je bila sastavni dio željezničkog ureda.

 

 OKU PREPOZNATLJIV „FONT“

Pogled na brojke u opisanome zidnom kalendaru kod mnogih bi čitatelja mogao izazvati osjećaj „već viđenog“. I bili bi u pravu jer tipografija[1] iz polovine 19. stoljeća, kada je tiskan taj kalendar, nije se služila nebrojenim digitalnim fontovima kao ova danas, već su tipografi često koristili fontove koji su bili popularni u to doba.

Tako ili vrlo slično oblikovani brojevi mogu se zapaziti na fasadama i ulicama srednjoeuropskih gradova na pločicama koje označavaju kućne brojeve.

 

[1] Tipografija je umjetnost i vještina oblikovanja teksta pomoću raznih tipova slova te različitih veličina slova i proreda (vodoravnih i okomitih) između slova. Njome se služe slovoslagari, grafički montažeri, tipografi, grafički dizajneri, umjetnički direktori i kaligrafi. Do današnjega digitalnog doba tipografija je bila posebna specijalizirana djelatnost. Digitalno je doba novim generacijama dizajnera i ostalim korisnicima otvorilo potpuno nove mogućnosti u korištenju tipografije.

 

KRATKA POVIJEST I ZANIMLJIVOST ZA KRAJ!

 

U Hrvatskoj su se tiskani kalendari pojavili nakon Tridentskoga koncila (1582.), tj. nakon uvođenja gregorijanskoga kalendara, a najstariji je hrvatski sačuvani tiskani kalendar datiran za jednu godinu pod nazivom „Novi kalendarium od Kristuševoga poroda računavši na leto 1653“ (s narodnim nazivima mjeseci i uputama o zdravlju, prehrani i poljoprivredi).

Posebnu su popularnost stekli pučki kalendari pokrenuti za pouku i zabavu, s književnim, likovnim i zabavnim prilozima namijenjenima seljacima, domaćicama i ostalomu puku. Katkad su bili jedino štivo iz kojega se učilo čitati i koje je sačuvalo narodni jezik i govor; u doba hrvatskoga narodnog preporoda nastojali su pobuditi domoljubne osjećaje.

U drugoj polovini 19. st. došlo je do porasta broja kalendara te do njihova stilskog i staleškog razdvajanja.

 

I na kraju, brojni korisnici interneta zapanjeni su saznanjem kako se datumi u 2024. podudaraju s onima iz 1996., što je probudilo nostalgiju i stvorilo priliku za biznis.

Društvene mreže pokazuju da ljudi brišu prašinu sa starih kutija, pretražuju po tavanima i podrumima, a sve u nadi kako će pronaći kalendare iz 1996. koji se mogu prodati kolekcionarima za pristojan iznos novca (posebno ako su „tematski“).

Imate li i vi koji star 28 godina?