RUKOM RAĐENI TEHNIČKI CRTEŽI POPUT UMJETNIČKIH DJELA – ZBIRKA TEHNIČKE DOKUMENTACIJE HŽM-a
Autorica teksta: Kristina Pavlović / Zagreb, travanj 2024.
Među mnoštvom grafikona, karti, planova, knjiga i ostalih dokumenata u muzejskoj Zbirci tehničke dokumentacije svojom vizualnom atraktivnošću ističu se rukom rađeni nacrti, osobito oni s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Pogled na te crteže pokazuje svu umješnost, strpljenje i veliki trud uložen pri njihovoj izradi, zbog čega se danas ta djela mogu promatrati i s razine umjetničke vrijednosti.
Nacrt tunela Resnjak kod Delnica, najstarijeg tunela u Hrvatskoj, izgrađenog 1871. HŽM, ZTD 45_3.08
U svjetlu ondašnjeg vremena valja imati na umu to kako su tehnički crteži izrađivani uglavnom u olovci i tušu na raznim vrstama papira od kojih su najčešće bile različite izvedbe hamer i paus papira. Crteži su se izrađivali pomoću pomagala poput ravnala, trokuta, krivuljara, šablona, kutomjera, tabla za crtanje, a onda i umnožavali posebnom metodom.
Sve do razvoja suvremenih elektrofotografskih i digitalnih fotokopirnih strojeva najzastupljeniji postupak umnožavanja tehničkih crteža i nacrta bila je diazotipija[1], a dokumenata termografija.
[1] Diazotipijom se naziva crtež izrađen na prozirnome (paus) papiru koji je kopiran na papir (poznat pod nazivom ozalid) čiji površinski sloj sadržava fotoosjetljive diazo-spojeve. Kopiranje se provodilo kontaktno, uz izlaganje djelovanju svjetlosti ili ultraljubičastog zračenja, te razvijalo u amonijačnim parama.

Rijeka, kolodvorska zgrada, autor/nakladnik: Ferenc Pfaff / fotolit. Klosz Gy. Budapest. Godina: 1906. Inv. oznaka: ZTD 61 1 03 006
Čovjek, kao kreativno biće, ima potrebu zabilježiti svoje ideje o izradi raznih materijalnih predmeta kako bi ih prenio generacijama. Najjednostavniji i istodobno univerzalni način prijenosa tih ideja su crteži.
Od prvih zabilježenih, onih iz prapovijesnog doba, iz pećine Lascaux (koja se nalazi na prostoru sadašnje Francuske) prije 15 000 godina, do današnjih crteža koje oblikuje umjetna inteligencija dug je period i mnoštvo razvojnih, ponajprije tehnoloških skokova.
Tipska skica lokomotive DHL 600 C44, Đuro Đaković, Slavonski Brod. Godina: 1985. Inv. oznaka: ZTD32-1.04
Tehničko dokumentiranje danas je preseljeno u virtualni prostor. Cilj je povećati prenosivost, realističnost, personaliziranost i isplativost pružanja virtualne stvarnosti kako bi postala sveprisutan alat za široku paletu primjene u industrijske i osobne svrhe. Ti će alati i tehnologije u budućnosti biti jednako rasprostranjeni kao što su to osobna računala i drugi pametni uređaji danas. I uskoro će biti teško zamisliti naš svijet prije virtualne stvarnosti.
Međutim, upravo zato što se tehnološki razvoj događa tako brzo, vrijednosti klasičnih, rukom rađenih, minucioznih crteža pohranjenih u muzejima postaju još veće.

Kraljevski vagon (projektna shema), Kraljevske ugarske državne željeznice, naklada Klösz Gy., Budimpešta. Godina: 1896. Inv. oznaka: ZTD35-1.01 004

Kraljevski vagon, Kraljevske ugarske državne željeznice, naklada Klösz Gy., Budimpešta. Godina: 1896. Inv. oznaka: ZTD35-1.01 003
TEHNIČKA DOKUMENTACIJA IZ ŽELJEZNIČKE PROŠLOSTI OVIH PROSTORA
Ukupno 2471 jedinica građe koja potječe iz razdoblja od 1860. do 2004. čini danas Zbirku tehničke dokumentacije Hrvatskoga željezničkog muzeja (HR-HŽM-1). Gradivo iz Zbirke počelo se objedinjavati 1991. kada je osnovan HŽM.
Znatan dio građe potječe iz ostavštine željezničara Ivana Belavića, koji je tijekom života prikupljao dokumentaciju koja se odnosi na povijest željezničkog prometa na području Hrvatske. Zbirka tehničke dokumentacije sadržava gradivo različitih stvaratelja, potječe iz različitih izvora, a podaci o preuzimanju samo su djelomično poznati.

Situacija pruge Koprivnica – Varaždin, Godina: 1937. Inv. oznaka: ZTD 41-22.03
U 75 beskiselinskih arhivskih kutija čuva se dokumentacija o razvitku željezničkog prometa i izgradnje željezničke mreže na području Hrvatske i djelomično Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore.
Zbirka sadržava i različiti kartografski materijal, nacrte željezničkih vozila i njihovih dijelova, planove i nacrte željezničkih pruga. U njoj su i planovi i situacije željezničkih kolodvora, nacrti kolodvorskih zgrada te projekti preuređenja.

K.K. Staatsbahndirektion Triest, Pružni odvojak Uskoplje – Gruž; situacija kolodvora Gruž. Godina: 1913, Inv. oznaka: ZTD 41-21.05
Posebnu vrstu dokumentacije o željezničkim vozilima čine lokomotivske knjige u koje su se bilježile sve skice lokomotiva i podaci vezani uz pojedinu lokomotivu, uključujući sve potrebne promjene.


Skica parne lokomotive serije 30, Jugoslovenske državne željeznice, Direkcija Zagreb. Godina: 1934. Inv. oznaka: ZTD31-1.07 b
Gradivo je sačuvano fragmentarno, a danas je arhivistički sređeno, što je već samo po sebi bio ogroman muzejski posao. Sadržajno je podijeljeno na devet serija, odnosno cjelina, a koje su pak razrađene do razine komada, jer velik dio gradiva ima i muzejsku vrijednost mogućeg izloška. Dio spisa povezan je provenijencijom (porijeklom ili izvorom) i odložen u mape, a tekstualni i grafički materijal sadržan u tim mapama ostavljen je u autentičnoj kontekstualnoj cjelini. Jezici koji se mogu zamijetiti u spisima zbirke su hrvatski, mađarski, njemački, slovenski, talijanski i francuski, a pisma latinica, ćirilica (srpska) i latinica – gotica.
Dio je gradiva digitalno snimljen.

Skica lokomotive serije 32, Jugoslovenske državne željeznice, Direkcija Zagreb. Godina: 1934. Inv. oznaka: ZTD31-1.07 c

Glavni i pomoćni strujni krug električne lokomotive 441. Godina: 1967. Inv. oznaka: ZTD-33.1-04 002
ZATO JER POSTOJI MUZEJ, ZBIRKA JE OČUVANA, SISTEMATIZIRANA I DOSTUPNA
Muzeji su, to je dobro znano, institucije koje se bave vrijednostima materijalne i nematerijalne baštine nekog društva. Oni su, po definiciji, i neprofitne institucije u kojima ljudi rade posao kojih većinom nije poznat javnosti. Muzealci nisu (samo) vodiči po muzejima i stvaratelji izložbi koje posjetitelji obilaze. Njihovi su poslovi višeslojni i složeni, a uglavnom se obavljaju iza zatvorenih vrata, u istraživačkim prostorima, uredima, arhivima, depoima, radionicama i sličnome.

Položajni nacrt zgrada i kolosijeka u ložionici Gračac, Godina: 1934. Inv. oznaka: ZTD 73/5.01
„Muzejska služba kao vrhunski oblik čuvanja totalnog identiteta čovjeka i njegove sredine zapravo je oblik i jamstvo duhovnog i fizičkog preživljavanja čovjeka.“, pisao je još prije četrdeset godina prošlog stoljeća Tomislav Šola, povjesničar umjetnosti, sveučilišni profesor i muzeolog u svojemu tekstu „Muzejski radnici svijeta na okupu“ u povodu 13. Generalne konferencije ICOM-a u Londonu. A ICOM, Međunarodno vijeće muzeja, jedina je organizacija na svijetu koja objedinjuje muzejske radnike i sa svojih 40 000 članova predstavlja više od 20 000 muzeja. Prije dvije godine ICOM je nanovo definirao muzeje u skladu s njihovom ulogom u suvremenome društvu.
Evo redefinicije:
Muzej je „neprofitna, trajna institucija u službi društva koja istražuje, sabire, čuva, interpretira i izlaže materijalnu i nematerijalnu baštinu. Otvoreni za javnost, pristupačni i uključivi muzeji potiču različitost i održivost. Muzeji djeluju i komuniciraju etično, profesionalno i u suradnji sa zajednicama pružaju različite mogućnosti za edukaciju, uživanje, promišljanje i razmjenu znanja.“
Nakon ovog niza zadataka koje definicija stavlja pred njih nije uputno misliti kako ljudi u muzejima, kada nema posjetitelja, samo „sjede i gledaju u računala“.

Pročelje i presjek prijamne kolodvorske zgrade Sinj, pruga Split – Sinj, Godina: 1901. Inv. oznaka: ZTD 61-4.01 002
Osobito nije lako organizirati javnu muzejsku djelatnost kada nemaš konkretan prostor u koji je sigurno pustiti ljude i organizirati izložbe i muzejsko-pedagoške aktivnosti kao što je to slučaj s Hrvatskim željezničkim muzejom. Ali, postoje načini na koje se muzejski predmeti mogu predstaviti zainteresiranoj javnosti i na tome se radi!


Iz fotoalbuma: Ložionica Zagreb 1945. – 1947. Stranica 1. i 24.
Recent Comments