Fotografije snimila: Kristina Pavlović

Autorica teksta: Kristina Pavlović / Zagreb, prosinac 2024.

Svi smo danas tipkači, odnosno oni koji tipkaju po tipkovnicama računala, po zaslonima pametnih telefona, a neki, doduše rijetki, još uvijek po tipkama mehaničkoga pisaćeg stroja.

Tipkati znači pisati na pisaćemu ili sličnome stroju s tipkama (to može biti i klavirska tipka, odnosno dirka).

Neki od starih pisaćih strojeva iz HŽM-a proizvedenih početkom 20. stoljeća

Danas tipkati znači ponašati se prema tipkama obazrivije nego dok su one bile dio mehaničkog stroja. Računalne tipke ili one na mobitelu trebaju dodir ili tek slabi stisak.

Mehaničke su zahtijevale udarac prstom još od 1829. kada je izrađen prvi stroj za pisanje nazvan Typographer.

Preciznije, prvi patent za „stroj za pisanje“ dobio je Englez Henry Mill 1714. Nažalost, nema sačuvanih dokumenata ni detalja koji bi dokazali njegovo postojanje tako da se titulom oca mehaničkog pisaćeg stroja okitio sjevernoamerički inovator William Austin Burt za svoj izum s početka 19. stoljeća na kojemu su se slova tiskala jedno po jedno (što je, tvrdili su ondašnji kritičari, katkad bilo sporije od pisanja rukom).

Ovu kratku povijest mehaničkoga pisaćega stroja zaokružit ćemo podacima o tome kako je prvi upotrebljivi prototip s valjkom i polužjem izradio austrijski mehaničar Peter Mitterhofer 1866., dok je serijsku proizvodnju pokrenula američka tvornica Remington 1873.

ADLER IZ FRANKFURTA

Najstariji primjerak mehaničkoga pisaćeg stroja koji se čuva u depoima Hrvatskoga željezničkog muzeja izrađen je 1922. u tvornici Adlerwerke Vorm Heinrich Kleyer AG Frankfurt AM. Riječ je o „pisaćoj mašini“ crne boje, pravokutnog oblika s natpisom Adler tiskanim slovima na prednjoj strani. Naziv tvornice u kojoj je stroj proizveden otisnut je također na prednjici desno gore, ali je jedva vidljiv zbog oštećenja boje. Iako je korozija učinila svoje, dijelovi su na broju i stroj je sačuvan u cijelosti.

U Zbirci odora, uredske opreme i pribora taj se stroj za pisanje vodi pod inventarnim brojem 304. U Hrvatski željeznički muzej zaprimljen je 2004. putem Potvrde o preuzimanju građe iz Sekcije za pruge Koprivnica.

Tvornice Adlerwerke vlasnika Heinricha Kleyera prvotno su, u zadnjim desetljećima 19. stoljeća, proizvodile bicikle i automobile, a početkom 20. stoljeća proširile su proizvodni program. Potražnja za automobilima, biciklima i pisaćim strojevima Adler učinila je tvornicu najvećom tvrtkom za obradu metala u Frankfurtu sa 7000 zaposlenika prije Prvoga svjetskog rata.

U Zbirci odora, uredske opreme i pribora HŽM-a čuva se još jedan Adlerov stroj, ali znatno mlađi. Pod inventarnim brojem 579 upisana je „mehanička pisaća mašina“, čije se vrijeme proizvodnje datira u drugu polovinu 20. stoljeća. I sam njezin izgled pokazuje kako je riječ o suvremenijemu stroju jednostavnog dizajna.

U to vrijeme (1961.) tvornica Adlerwerke Vorm Heinrich Kleyer AG Frankfurt AM proizvela je milijunti primjerak pisaćeg stroja, no već nekoliko godina poslije tvornica je prodana tvrtki American Litton Group, da bi 1987. bila prodana tada najvećoj tvornici pisaćih strojeva, talijanskome Olivettiju. Jedanaest godina poslije proizvodnja je u Frankfurtu ugašena, a općenito su se mehanički pisaći strojevi prestali proizvoditi 2011. 

Osim dvaju prethodno spomenutih pisaćih strojeva, u depoima Hrvatskoga željezničkog muzeja čuva se još njih sedam te pet računskih strojeva, od kojih su tri mehanička i dva električna, svi iz sredine 20. stoljeća.  Najstariji među njima proizveden je oko 1940. u Berlinu.

RAČUNSKI STROJEVI IZ HŽM-a 

Zahvaljujući Franji Pavinu i Beli Kaič iz ZOP-a Osijek (organizacijska jedinica tadašnjega željezničkog poduzeća zadužena za održavanje pruga) sačuvan je vrijedan mehanički računski stroj koji je proizvela tvornica Rheinmetall iz Berlina.

U Osijeku su ga nabavili u vrijeme kada je proizveden, u drugoj polovini četrdesetih godina 20. stoljeća, te su ga koristili do 1998., a HŽM-u je doniran 2009. i dodijeljen mu je inventarni broj 518.

U prosincu 1889. u Düsseldorfu je novoosnovana tvornica Rheinische Metallwaaren und Maschinenfabrik Aktiengesellschaft započela s proizvodnjom streljiva za Njemačko Carstvo. Godine 1938. tvrtka je svoje sjedište preselila iz Düsseldorfa u Berlin, a proizvodilo se u desetak pogona po raznim mjestima u Njemačkoj. Nakon Drugoga svjetskog rata državna podružnica Rheinmetalla u Sömmerdi u DDR-u proizvodila je precizne mehaničke uređaje poput pisaćih i računskih strojeva, motore za mopede, kamere, a kasnije i pisaće mašine i osobna računala. Rheinmetall AG uspješno posluje i danas.

CALCOREX IZ TRS-a

Svojim zanimljivim dizajnom pozornost plijeni još jedan računar iz Zbirke odora, uredske opreme i pribora. Riječ je o mehaničkome računskom stroju naziva Calcorex. Dobro je očuvan premda mu je 60 godina. Proizvela ga je zagrebačka Tvornica računskih strojeva (TRS) 1965. Pronađen je tijekom terenskog rada u Kninu i pohranjen u muzejskome depou, a upisan je 2015. pod inventarnim brojem 585.

Ta prva verzija mehaničkoga kalkulatora nastala je na temelju licencne proizvodnje prema čehoslovačkome modelu, a TRS ga je proizvodio od 1955. do 1968. Taj je kalkulator bio vrlo robustan (u cijelosti izrađen od metala). Pritom je bio i nepraktičan za korištenje jer su brojke bile teško čitljive. Tako je o njemu govorio dizajner Davor Grünwald, prvi formalno obrazovani industrijski dizajner u Hrvatskoj.

Grünwald je, surađujući s TRS-om početkom 70-ih godina prošlog stoljeća, napravio redizajn Calcorexa. Promjena je uključivala novo kućište izrađeno od špricane plastike, a korištene su i tanje metalne komponente, čime je redizajnirani kalkulator postao manji i lakši. Novi je model nazvan Calcorex 403. Njegovoj atraktivnosti pridonijela je i nova, crvena boja kućišta. Prema Grünwaldovu sjećanju, tim je intervencijama produžio vijek trajanja liniji TRS-ovih mehaničkih kalkulatora za desetak godina. Calcorex 403 bio je namijenjen domaćemu tržištu te zemljama Istočnog bloka. U reklamnim kampanjama sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća TRS se reklamirao kao „Tako Reći Super“.

Redizajnirani Calcorex kojem je novi, poboljšani izgled kreirao dizajner Davor Grünwald i nazvao ga Calcorex 403.

Novu verziju Calcorexa fotografirao Miran Krčadinac.