Autorica teksta i fotografija lokomotive: Kristina Pavlović / Zagreb, svibanj 2024.

 

Među 20 željezničkih vozila izloženih u dvorištu Hrvatskoga željezničkog muzeja u Ulici grada Vukovara u Zagrebu samo je jedna električna lokomotiva. Ostale su parne ili dizelske ili kombinirane dizel-električne.

Električna lokomotiva JŽ 361-201 u dvorištu Hrvatskoga željezničkog muzeja

 

Ovu elektrolokomotivu, službenog naziva JŽ 361-201 (ili, kako se prema proizvodnoj seriji označava, FS E 626.093), mnogi zovu još i „Breda“!

Lokomotiva tipa JŽ 361 jest talijanska lokomotiva serije FS E 626. Taj tip lokomotive proizvodio se od 1926. Dizajnirao ga je tim Giuseppea Bianchija, utemeljitelja talijanskih željeznica. Izgrađeno je 488 jedinica.

Nakon početnih ispitivanja, u kojima su se pokazale čvrstima i pouzdanima, prve su bile puštene u promet 1928. Proizvodile su se u raznim tvornicama u Italiji, većinom u tvornici Società Italiana Ernesto Breda.

Ernesto Breda bio je inženjer i poduzetnik za željeznička vozila. Po njemu se lokomotiva 361 zove „Breda“, iako je samo nekoliko lokomotiva koje su vozile po prugama bivše države izgrađeno u toj tvornici.

Tehnički gledano, lokomotiva u Zagrebu nije „Breda“!

Ova koja se danas nalazi u Hrvatskome željezničkom muzeju, JŽ 361-102, izgrađena je 1932. u Tvornici strojeva CEMSA (Construzioni Elettro Meccaniche di Saronno) u Italiji pod tvorničkim brojem 937.

U Hrvatski željeznički muzej dospjela je 1992. iz Pogona remonta lokomotiva u Vukomercu u kojemu se nalazila od 1982. U Vukomerec je bila premještena iz Ljubljane.

Obnovljena je 2004.

PRVE ELEKTRIČNE LOKOMOTIVE NA NAŠIM PRUGAMA

 

Otkud talijanske lokomotive na prugama ovih prostora kada su primat imali mađarski, njemački i austrijski proizvodi?

Između dvaju svjetskih ratova zapadni dio Slovenije i dijelovi zapadne Hrvatske bili su pod talijanskom okupacijom. U to vrijeme počela je elektrifikacija pruga između Trsta i Postojne te Pivke i Reke. Dana 21. travnja 1936. obje elektrificirane pruge bile su puštene u promet i njima su prometovale lokomotive serije E 626 kao prve električne lokomotive u redovitome željezničkom prometu.

Lokomotive serije JŽ 361 (spomenuta serija Talijanskih željeznica E 626) proizvodile su se od 1927. do 1940. kod više proizvođača u Italiji u količini od 448 komada, a bile su predviđene za vuču teretnih i putničkih vlakova na nizinskim i brdskim prugama.

Detalj električne lokomotive JŽ 361-201 iz dvorišta Hrvatskoga željezničkog muzeja

 

Nakon Drugoga svjetskog rata Jugoslavenske državne željeznice preuzele su 17 lokomotiva od talijanskih željeznica. Prvotno su bile označene kao JDŽ E636, a 1957. dobile su oznaku JDŽ E61.

Nakon 1962. dobile su oznaku JŽ 361. Od toga kontingenta 16 lokomotiva dodijeljeno je ŽG-u (Železniško gospodarstvo) Ljubljana, a jedna ŽTP-u (Željezničko transportno poduzeće) Zagreb. Potonja je bila obojena u plavo i dobila je nadimak „Marijan“.

Iako su u početku prometa po jugoslavenskim prugama te elektrolokomotive vukle i putničke i teretne vagone, pri kraju uporabe bile su namijenjene samo za teretni prijevoz. Postupno su bile povlačene iz prometa u 1976. i 1978.

U Sloveniji su trenutačno sačuvane dvije lokomotive. Ona oznake 361-001 (prvotna oznaka FS E626.030) izložena je u dvorištu Centralne delavnice u Mostama u Ljubljani, a ona oznake 361-106 u Ilirskoj Bistrici kao spomenička lokomotiva pored željezničkoga kolodvora. Treća, 361-201, nalazi se u Hrvatskome željezničkom muzeju u Zagrebu.

KOLONA DUGA JEDAN KILOMETAR

 

Električna lokomotiva JŽ 361-201 koja je svoj dom pronašla u dvorištu HŽM-a u Ulici grada Vukovara u Zagrebu danas je dio Zbirke željezničkih vozila i dijelova. Njezin je inventarni broj 035.

To je Bo-Bo-Bo ili Bo′Bo′Bo′ lokomotiva s tri neovisna dvoosovinska okretna postolja, sa svim osovinama koje pokreću zasebni vučni motori (UIC klasifikacija).

Duga je skoro 15 metara, a teži 93 tone. Dok je bila u pogonu, najveća joj je dopuštena brzina iznosila 95 km/h.

Zbirka željezničkih vozila i dijelova HŽM-a osim te elektrolokomotive obuhvaća parne lokomotive 13 različitih serija sagrađenih u razdoblju od 1894. do 1960, a čine ju i:

• druge električne, dizelske i dizel-električne lokomotive
• dizelski vlakovi
• putnički i teretni vagoni
• posebna pružna vozila kao što su tricikli i kvatrocikli na mehanički i motorni pogon
• automobili prilagođeni vožnji tračnicama.

Tu količinu vozila simbolički možemo predočiti kolonom dugačkom oko jedan kilometar.

U zbirku spadaju i dijelovi vozila, na primjer, pločice lokomotivskih i tvorničkih oznaka, lokomotivska i vagonska postolja, brzinomjeri, uređaji i drugi dijelovi vozila. Zbirka trenutačno broji 247 jedinica građe.

Vrijednost Zbirke željezničkih vozila i dijelova je velika jer obuhvaća jedinstvena, raritetna vozila koja su se u pravilu u hrvatskome željezničkom sustavu iskorištavala dugi niz godina, a danas više ne postoje.