Autorica teksta: Kristina Pavlović / Zagreb, travanj 2024.

Digitalno doba u kojemu živimo dokinulo je tiskane knjižice željezničkih voznih redova. Posljednji su put u Hrvatskoj izdane 2022., no primjerci iz prošlih godina sačuvani su i čine Zbirku voznih redova (ZVR) Hrvatskoga željezničkog muzeja. Željezničke vozne redove Muzej prikuplja od osnutka 1991., a zbirka danas broji upisanih 287 jedinica tiskanih u razdoblju od 1881. do 2016. Još dvadesetak recentnih knjižica voznih redova u procesu je upisa u Zbirku. 

Jugoslavenski kondukter, Hrvatski štamparski zavod d.d.,1920. Inv. oznaka ZVR-02/1920-01

VOZNI REDOVI KAO INSPIRACIJA – „Great Birtish Railway Journeys“

Vozni redovi tiskaju se već 185 godina kao publikacije namijenjene putnicima u željezničkome, pomorskome i cestovnome prometu.

U Manchesteru je 1839. George Bradshaw započeo izdavati putničke vozne redove u obliku knjižica. U to su vrijeme željezničke tvrtke objavljivale vozne redove u novinama kao oglase poslovanja, pa je izdanje G. Bradshawa predstavljalo novitet i zanimljivost za onodobne putnike te novost u onodobnome nakladništvu.

Do kraja 19. stoljeća njegova izdanja voznih redova uključuju, osim prikaza kretanja vlakova, karte željezničkih pruga, informacije o kolodvorima i gradovima u kojima se vlak zaustavljao i druge korisne turističke informacije za putnike poput popisa hotela i restorana u gradovima navedenima u voznome redu, a s vremenom i sve više promidžbenih oglasa.

Vozni redovi s imenom Bradshaw, iako drugog izdavača, izlazili su s prekidima do 1961. i postali sastavni dio popularne kulture. Koristeći Bradshawove vozne redove iz 1863. i 1913. BBC je, prema zamisli Michaela Portilla, producirao televizijske emisije „Great Birtish Railway Journeys“ (2010.) i „Great Continental Railway Journeys“ (2012.). U dokumentarnome TV-serijalu novinar putuje vlakom na temelju informacija iz starih voznih redova, prema opisanim rutama (ako još postoje) te traži hotele, restorane i druge zanimljivosti preporučene u voznome redu.

Stanica Zagreb Glavni kolodvor: Odlazak i dolazak vlakova, Željezničko transportno poduzeće Zagreb, 1975. Inv. oznaka ZVR-02/1975-01

U međuraću na prostorima bivše Jugoslavije profilirala se državna putnička agencija „Putnik“ kao izdavač turističkih voznih redova. „Putnik“ je osnovan 1923. u Beogradu, a imao je filijalu u Zagrebu (u Praškoj ulici 5) i poslovnicu u Dubrovniku. Iz te agencije razvili su se „Generalturist“ i „Atlas“ šezdesetih godina prošlog stoljeća.

Vozni red, Jugoslavenske željeznice, 1971. Inv. oznaka ZVR-02/1971-01

Vozne redove željezničkog, pomorskog i autobusnog prometa izdavale su i Jugoslavenske željeznice, odnosno od 1961. Zavod za novinsko-izdavačku i propagandnu djelatnost Jugoslavenskih željeznica iz Beograda. Oni su bili nakladnik i putničkoga voznog reda „Kurir“, koji su stvarali prema posebnim uputama kojima su bila propisana sadržajna poglavlja putničkoga voznog reda „Kurir“:

• informativni dio
• međunarodni vozni red
• vozni red izravnih vlakova
• vozni red vlakova u unutarnjem prijevozu
• shematski prikaz mreže željezničkih pruga s brojevima.

Putnički vozni redovi nisu prikazivali prometovanje teretnih i drugih vlakova.

Danas željeznički vozni red javno objavljuje HŽ Putnički prijevoz d.o.o. na svojim mrežnim stranicama. Posljednji tiskani izdan je 2021. i vrijedio je do 10. prosinca 2022.

VOZNI RED KAO GRAFIKON, PLAKAT I KNJIGA

Kada se malo dublje uđe u sadržaj knjižica voznih redova, može se iščitati koliko je vlakova vozilo u određenome periodu na određenome prostoru, koliko su često vozili, na koji je način neka zemlja bila povezana sa susjednim zemljama, je li to bilo izravno ili posredno.

Razmatrajući dizajn i korištenje voznih redova 19. stoljeća, Mike Esbester[1] navodi kako se na primjercima voznih redova može proučavati povijest grafičkog dizajna i povijest putovanja, a William Barlow[2] ističe da je vrijednost zbirke voznih redova višestruka jer se kroz vozne redove saznaju informacije o prijevozničkim tvrtkama, o trasama na kojima su pojedine tvrtke poslovale, o smještaju stabilnih postrojenja poput kolodvorskih zgrada i depoa za lokomotive te o trajanju putovanja.

Osim navedenog vozni redovi pružaju informacije o kolodvorima i stajalištima, informacije vezane uz poštanski i pomorski promet (ako pripadaju razdoblju Austro-Ugarske) te one o autobusnim linijama i zrakoplovnome prijevozu, a objavljivale su se i različite vrste oglasa i reklama te turističkih informacija. Kako bi poslužili kao izvori ili pomoćni izvori u istraživanjima, neophodno je da su sačuvani u većemu broju, odnosno u kontinuitetu.  

[1] Esbester, Mike. Designing Time: The Design and Use of Nineteenth-Century Transport Timetables // Journal of Design History 22, 2(2009), 91-113

[2] Barlow, William P, Jr. Spinning Straw into Gold: Gilding Junk through Collecting // RBM: A Journal of Rare Books, Manusrcipts and Cultural Heritage 9, 1(2008), 93-99.

Vozni red austrougarskih i bosanskohercegovačkih željeznica, parobroda i pošte, R. Waldheim, Beč, 1902. pruga Zidani Most – Zagreb – Sisak, Inv. oznaka ZVR-05/1902-01

Željeznički vozni redovi tiskaju se u različitim oblicima, ovisno o tome komu su namijenjeni i u koju svrhu:

1. grafikoni voznog reda – službeni dokument kretanja svih vrsta vlakova određenom prugom namijenjen prometnoj službi u kolodvorima na određenoj pruzi te su sastavni dio opreme prometnog ureda, gdje su najčešće ovješeni o zid
2. plakati – prikazuju odlazak i dolazak putničkih vlakova u pojedinome kolodvoru radi obavještavanja putnika i postavljeni su u putničkim čekaonicama ili drugim javno dostupnim prostorijama u kolodvoru. U današnje vrijeme funkciju tiskanoga voznog reda u obliku plakata polako preuzimaju elektronički displeji u kolodvorima i vozni redovi objavljeni na mrežnim stranicama.
3. knjižica – zapravo knjiga mekih korica, najčešće manjih dimenzija. 

U 19. i početkom 20. stoljeća obično su se vozni redovi tiskali na papiru lošije kvalitete jer je njihova predviđena uporaba bila kratkotrajna, najviše pola godine, jer su se rasporedi vožnje mijenjali dva puta na godinu.

Željeznički vozni redovi u Hrvatskome željezničkom muzeju u početku su bili uvršteni u muzejsku stručnu knjižnicu, a potom u Zbirku tehničke dokumentacije. Donacijom Zdenka Šenoe 2004. i obitelji Morandini 2005. broj voznih redova naglo se povećao. Budući da je zanimanje korisnika za gradivo te vrste bilo sve veće, prikupljeni vozni redovi izdvojeni su iz muzejske knjižnice i Zbirke tehničke dokumentacije te uvršteni u novoformiranu Zbirku voznih redova.

Poseban izvadak iz željezničkog i parobrodskog voznog reda u Austriji, Mađarskoj, Bosni i Hercegovini i na okupiranom području, Waldheim-Eberle, Beč, 1918. Inv. oznaka ZVR-05/1918-01

Vozne redove HŽM čuva jer prikazuju poslovanje željezničkih poduzeća, pružaju informacije o putovanjima vlakom, o željezničkoj infrastrukturi i uslugama prijevoza vlakom te su komplementarni s ostalim predmetima i arhivskim gradivom iz fundusa Muzeja.

Otkad je zbirka oformljena te postala dostupna istraživačima – vanjskim korisnicima, pokazala se najviše korištenom zbirkom, uz zbirku fotografija.

Sveobuhvatnost podataka u budućnosti se namjerava postići digitalizacijom i stvaranjem digitalnih zbirki voznih redova, što je ujedno vid zaštite izvornog primjerka. Međutim, ostaju otvorena pitanja kako će se u muzejske zbirke voznih redova „upisivati“ digitalni vozni redovi te hoće li se iz tih zapisa ubuduće moći iščitati relevantni podaci koji korespondiraju sa stvarnim stanjem na terenu.

Red vožnje za želenzički, parobrodski, vazdušni i autobusni saobraćaj, Putnik: poduzeće za saobraćaj putnika i turista, 1951. Inv. oznaka ZVR-02/1951-02