POŠTA, VAGONI, MARKE, LOKOMOTIVE
Željeznica i pošta imaju dio svoje povijesti koji je zajednički. Početkom izgradnje željezničke mreže, sredinom 19. stoljeća, u svim većim željezničkim kolodvorima otvarali su se poštanski uredi za prikupljanje pošiljaka koje su se, onda, prevozile prugom do odredišta u posebnim vagonima. Do tada su se poštanske pošiljke prevozile diližansama.[1]
[1] diližansa (francuski), velika zatvorena poštanska kočija na četiri kotača koja je služila za redovit prijevoz putnika i robe na dužim putovanjima
I u Hrvatskoj je od 1862. godine bila istovjetna situacija. Ambulantnom (pokretnom) poštom zvali su prijevoz poštanskih pošiljki u posebnim vagonima po glavnim prugama, dok su kondukterskom poštom zvali prijevoz pošiljki po sporednim prugama.
A ti posebni vagoni s vremenom su postali pravi pokretni poštanski uredi na željezničkim tračnicama. Jedan od njih dio je fundusa Hrvatskoga željezničkog muzeja.

HŽ 82 78 9250 900-7 Poštanski vagon © MAG Lifestyle & Reisemagazin, https://www.mag-lifestyle-magazin.online/mag-eisenbahnmagazin/eisenbahnmuseum-kroatische-eisenbahnen-zagreb/
MUZEJSKI IZLOŽBENI POŠTANSKI VAGON
U Hrvatski željeznički muzej je kao dio fundusa 2005. godine preuzet poštanski vagon serije Uass-z 82-78-9250 900-7. Više od trideset godina u njemu su bile prevožene poštanske pošiljke na području cijele nekadašnje Jugoslavije. Početkom devedesetih godina 20. stoljeća povučen je iz redovitog prometa. Godine 2006. dobio je priliku za „drugi život“ kao vrijedan muzejski izložak. U namjeri čuvanja dijela povijesti otpremanja pošte željeznicom, HŽM je poštanski vagon dao restaurirati s namjerom da očuva njegov izvorni izgled i opremu.
Spomenuti vagon izgrađen je 1963. u Tvornici željezničkih vozila „Janko Gredelj“ u Zagrebu. Bio je namijenjen prometovanju po pruzi širine kolosijeka od 1435 mm. Dugačak je 24 500 mm, a težak 39 tona. Može primiti 21 tonu tereta. Njegova najveća dopuštena vozna brzina je 120 km/h.
Vagon je, nakon restauracije, zadržao izvorni interijer i uredsku opremu, a njegovi bočni prostori prilagođeni su za prihvat izložbenih postava te za održavanja predavanja, scenskih zbivanja, promocija, radionica i sličnog. Neko je vrijeme u te javne i muzejske svrhe bio korišten i dostupan posjetiteljima na zagrebačkome Glavnom kolodvoru, na kojemu je bio smješten na 6. peronu, a onda je, prije nekoliko godina, preseljen u dvorište Hrvatskoga željezničkog muzeja u Vukovarskoj ulici jer je njegovo mjesto na peronima kod pošte u Branimirovoj zauzeo (danas propali) privatni projekt hostela u željezničkim vagonima.
Restaurirani poštanski vagon priču o putujućim poštanskim uredima sačuvao je od zaborava.
PRIČA O PUTUJUĆIM POŠTANSKIM UREDIMA – NAJLON-VAGONIMA
Posebni vagoni namijenjeni za prijevoz i obradu poštanskih pošiljaka bili su pravi pokretni poštanski uredi u kojima je poštansko osoblje obrađivalo pošiljke kao u konvencionalnim uredima.
S obzirom na to da je osoblje na putu provodilo i po nekoliko dana, poštanski vagoni bili su opremljeni za rad, ali i dulji boravak djelatnika.

Središnji dio vagona bio je uređen kao uredski prostor s opremom za obradu i razvrstavanje pošte. Uključivao je radne stolove, police, uložnice za poštu te dva kreveta i peći na ugljen. Odmah do njega bili su minikuhinja i sanitarni prostor.


Prostori obiju bočnih strana uredskog prostora rabili su se za skladištenje pošiljaka tijekom putovanja.

U žargonu su te vagone popularno nazivali ambulancama odnosno najlon-vagonima zbog posebnih vibracija koje su se u njima osjećale tijekom vožnje.
Za vrijeme boravka vagona na peronu, prije polaska vlaka ili na bilo kojemu usputnom kolodvoru gdje se vlak zadržavao, svatko je mogao ubaciti pismovnu pošiljku (obično pismo, dopisnicu, razglednicu) u uložnicu i osoblje bi to uvrstilo u odgovarajući tzv. zaključak. Pošiljka je dakako morala biti propisno frankirana, a preko marke bi se stavljao žig putujuće pošte. Ako pošiljka nije bila frankirana, ili je bila frankirana nedovoljno, osoblje bi stavljalo žig T i od primatelja bi se kasnije naplatio dvostruki nedostajući iznos poštarine. Primatelj je mogao odbiti primitak, pa bi se pošiljka tretirala kao neuručiva, ispričao nam je jedan od članova osoblja poštanskog vagona.


U Hrvatskoj su se poštanski vagoni takve vrste počeli iskorištavati šezdesetih godina prošloga stoljeća, no razvojem tehnologije i prebacivanjem fokusa sa željeznice na cestovni promet taj dio zajedničke prošlosti pošte i željeznice je završio.
Ali, samo taj dio jer u jednome drukčijem obliku suradnja i danas traje!
POŠTANSKE MARKE S POSVETOM ŽELJEZNIČKIM VOZILIMA
Pošta i poštanska marka neraskidivo su povezane gotovo jednako dugo kao i pošta i željeznica. Sredinom 19. stoljeća Rowland Hill uveo je u Velikoj Britaniji „ljepljivi komadić papira“ koji je služio kao oznaka da je poštarina plaćena unaprijed, prilikom primitka pošiljke.
Od tada su prošla nepuna dva stoljeća, a poštanska marka, koja se brzo raširila svijetom, zadržala je tu svoju osnovnu funkciju. No osim te i mnogih drugih uloga poštanske marke, ona je vrlo brzo postala mnogima omiljeni predmet sakupljanja (filatelija).
Ako tome paru (pošta i marka) priključimo željeznicu, dobivamo „trokut suradnje“, rezultat kojeg je izdavanje, svakih nekoliko godina, posebnih i prigodnih poštanskih maraka na kojima se nalaze zanimljiva željeznička vozila, najčešće lokomotive raznih serija.


Tako je, na primjer, Hrvatska pošta 1. listopada 2012. godine u povodu 150 godina od dolaska prvog vlaka u Zagreb novosagrađenom prugom Zidani Most – Zagreb – Sisak pustila u optjecaj dvije nove prigodne poštanske marke iz serije „Lokomotive“. Motivi tih poštanskih maraka bile su parne lokomotive serije SüdB 29/JDŽ 124 i MÁV 424/JDŽ/JŽ 11. Autor motiva je Miran Šabić, magistar umjetnosti iz Samobora, dok je fotografije grafika izrađenih u tehnici bakropisa osmislila Ana Sladetić, magistrica umjetnosti iz Samobora.
Na markama iz 2018. godine prikazani su parna lokomotiva br. 7 i dizel-elektromotorni vlak DEV I. Autor izdanja bio je Luka Juras, dizajner iz Zagreba.


Osmo izdanje prigodnih poštanskih maraka iz serije „Lokomotive“ bilo je pušteno u optjecaj 2022. godine. Dvije marke imale su motive dizel-električnih lokomotiva iz serije HŽ 2132/JŽ 732 i HŽ 2133/JŽ 734 građenih u Hrvatskoj i Njemačkoj. Autorica maraka bila je Ariana Noršić, dizajnerica iz Samobora, a prema ilustracijama Maje Cipek.