Autorica teksta i fotografija: Kristina Pavlović / Zagreb,  ožujak 2024.

„Lezi i ostani tako!“, viknuo je Bond kroz buku i gurnuo je na zemlju iza slabašnog zaklona drezine. Napisao je to Ian Fleming, poznati britanski pisac i novinar, u jednome od svojih romana o tajnome agentu 007, Jamesu Bondu.

Iza čega je točno Bond gurnuo damu kako bi ju sakrio? Što je to drezina?

U željezničkome prometu DREZINA je manje tračničko vozilo na ručni (kadšto i nožni) ili motorni pogon, koje služi za nadzor željezničkih pruga, prijevoz radnika i opreme. To je vozilo na četiri kotača i nožni pogon razvio Karl von Drais 1842. pa otud i naziv koji se danas široko rabi za gotovo sva pomoćna željeznička vozila.

Topoteka HŽM[1]– Fotografija teške motorne drezine iz 1964.

Dakako da se i u Hrvatskome željezničkom muzeju nalazi nekoliko takvih vozila, od tricikla i kvatrocikla na mehanički i na motorni pogon do automobila prilagođenih vožnji tračnicama.

Jedno od njih predstavljamo vam u ovoj priči, ali se prije toga prisjetimo kako su ta vozila uopće dobila taj neobičan skupni naziv – drezine!

[1] https://crorailways.topoteka.net/#ipp=200&p=1&searchterm=&t=1%2C2%2C3%2C4%2C5%2C6%2C7&sf=chk_docname%2Cchk_mainkeywords%2Cchk_subkeywords&vp=false&sort=publish_date&sortdir=asc

DREIS I NJEGOVI ZANIMLJIVI IZUMI

Karl Freiherr von Drais (1785. – 1851.) bio je njemački šumarski službenik i važan izumitelj u razdoblju bidermajera. Rođen je i umro u Karlsruheu. Smatra se ocem bicikla zato što je 1817. prvi put vozio svoj izum, tzv. laufmaschine („stroj za trčanje“), kasnije nazvan velociped („brza noga“). Bila je riječ o napravi koja je imala dva kotača. Čovjek je na njoj sjedio, a pokretao ju je vlastitim nogama kojima se upirao o tlo. To je bio najraniji oblik bicikla, bez pedala. Zvali su ju još i bone shaker („mješač kostiju“) jer je bio u cijelosti izrađen od drveta, a kasnije s metalnim oblogama na kotačima. Kombinacija elemenata od kojih je bicikl bio izrađen s vožnjom po kamenim putevima bila je recept za iznimno neugodno i bučno iskustvo. Ti su bicikli postali hir bogatih ljudi, među ostalim, zato što većina ostalih ljudi, radnika i seljaka toga vremena, nije imala ni potrebe ni naviku putovanja izvan svojega mjesta boravka. Zatvorene akademije za vožnju, slične današnjim skate parkovima, mogle su se naći samo u velikim gradovima.

                                                                       Crtež Dreisova vozila tzv. laufmaschine („stroja za trčanje“) publiciranog 1817.

Dreis je bio potentan izumitelj. „Stroj za trčanje“ bio je tek prvi njegov izum, a slijedili su ga izumi poput prvoga pisaćeg stroja s tipkovnicom, ranoga stenografskog stroja, uređaja za snimanje klavirske glazbe na papir, prvog stroja za mljevenje mesa i štednjaka na drva.

Godine 1842. razvio je željezničko vozilo na ljudski pogon čiji se naziv draisine (drezine) i danas koristi za posebna željeznička vozila.

KVATROCIKL NA MOTORNI POGON – DREZINA IZ HŽM-a

Od lipnja 1993. u fundusu Hrvatskoga željezničkog muzeja nalazi se posebno pružno vozilo pod inventarnim brojem 149.

Riječ je o kvatrociklu na motorni pogon što ga je 1963. proizvelo „Podjetje za opravo tirnega materijala“ iz Ljubljane. U Muzej je pak dospio iz Pazina, nakon što je godinama služio radnicima za potrebe obilaska pruga u tamošnjemu Pružnom odsjeku, odnosno u HŽP ZOP-u Pula. Iako je Sekcija za pruge Pula ustupila očuvano vozilo, ipak mu je bila potrebna obnova i 2006. uređeno je u TŽV-u „Gredelj“.

Kvatrocikl ima 95 kg, žuto-crne je boje, a pogon mu daje motor marke „Colibri 03“. Takve je motore proizvodio „Tomos“, slovenska tvornica i brend koji je obilježio jednu epohu motociklizma na prostorima bivše Jugoslavije, a ujedno ostavio velik trag u klasi do 50 ccm na trkačkim stazama u Europi.

Naziv „Tomos“ nastao je kao akronim riječi „TOvarna MOtornih vozila Sežana“, no tvornica nikada nije izgrađena u Sežani, već u Kopru.

Krajem pedesetih godina 20. stoljeća „Tomos“ je započeo proizvodnju sada već čuvenih modela Kolibri (Colibri). Samo u 1959. proizvedeno ih je 17 000 u serijama od 01 do 013.

Prve verzije modela Kolibri nosile su oznaku 01, 02, 03 i 04, a proizvodile su se 1958. i 1959. Kao i kod najpopularnijeg modela T12, i te je modele pokretao isti dvotaktni agregat zapremine 49 ccm, s time što je njihova snaga iznosila 2 KS i što su imali mjenjač s dvije brzine. Masa s gorivom iznosila je 43 kg. Maksimalna deklarirana brzina tih modela iznosila je 50 km/h.

Tomos Colibri serija T03

Iako opisana drezina, pružni kvatrocikl iz HŽM-a danas stoji izložen na ravnome podu, a ne na tračnicama, uz malo mašte lako je zamisliti kakvo bi to romantično iskustvo bilo kada bi ga ponovno postavili na prugu, upalili motor, stisnuli „gas“ i vozili sve dok u spremniku ne ponestane goriva.