CRNA MLAKA I MALA CRVENA LOKOMOTIVA

Autorica teksta: Kristina Pavlović / Zagreb, ožujak 2024.

Fotografije: Arhiva HŽM-a

 

Crna Mlaka naziv je močvarnog i šumovitog područja te posebnoga ornitološkog rezervata koji se nalazi 14 km jugozapadno od Jastrebarskog. U tamošnjim se ribnjacima već desetljećima uzgaja riba.

Ali, kakve veze imaju taj raj za ptice i ribogojilište s malom crvenom lokomotivom iz naslova?

 

Šume Crne Mlake su 1905. djelomično iskrčene te su iskopani ribnjaci. Ondašnji vlasnik ribnjaka i šumskog zemljišta, Austrijanac Kornellius Zwilling, u središnjem je dijelu prostora dao sagraditi dvorac, tzv. Ribograd, i uz njega kompleks koji obuhvaća vilu, perivoj i popratne zgrade. Kompleks je, prema nacrtima arhitekata Lava Honigsberga i Julija Deutscha, nastao u razdoblju od 1914. do 1920. u stilu bečke secesije i art decoa.

„Osnova dvorca je pravokutna s tri ugaone poligonalne kule dok je na četvrtom uglu manji pravokutni aneks koji odgovara loggi. Volumen je zgusnut i dinamičan, a vizure njegovih pročelja se mijenjaju ovisno o točki gledišta. Primjena suvremenih građevnih materijala i konstrukcija armiranog betona, jasnoća tlocrta, smion raspored volumena, ali i uklopljenost u pejzažni okvir bitne su značajke ove arhitekture. Crna Mlaka jedini je primjer imanja s dvorcem čija je gospodarska djelatnost ribnjačarstvo s očuvanim skladnim suživotom prirodnog okruženja i kultiviranog prostora“, istaknuto je na stranicama Ministarstva kulture i medija RH.

Dvorac Zwilling inače je zaštićen i upisan u Registar kulturnih dobara RH pod brojem Z – 3034.[1] Međutim, danas je u devastiranome stanju.

S obzirom na to da je Hrvatska u vrijeme nastanka ribnjaka bila dio Austro-Ugarske Monarhije, nije neobično kako je upravo Austrijanac dobio pravo zakupa prostora Crne Mlake.

 

[1] https://registar.kulturnadobra.hr/#/details/Z-3034

 

Dvorac Zwilling/Ribograd 1905. u zakup je dobio Austrijanac Kornelius Zwilling nakon što je postao vlasnikom Crne Mlake.

 

Riba se na toj lokaciji počela uzgajati na samome početku 20. stoljeća, a izgradnja ribnjaka trajala je do 1918. U to doba nije bilo mehanizacije i sve se radilo ručno, od rušenja drva do kopanja ribnjaka i nasipavanja nasipa. I danas za niskog vodostaja iz mulja vire stoljetni panjevi koje tada ruke nisu mogle istrgnuti.

Riba se uzgajala kontinuirano, a najveći ugled ribogojilište je imalo u razdoblju od 1922. do 1933. Naime, 1922. u Crnoj Mlaki osnovana je Pokusna stanica za ribnjačarstvo Zavoda za primijenjenu zoologiju Sveučilišta u Zagrebu pod vodstvom profesora dr. Erwina Rösslera i njegova asistenta, profesora Josipa Plančića, u kojoj su se istraživali uvjeti za optimalan uzgoj ribe. Ta stanica i istraživanja koja su se u njoj provodila odigrala su ključnu ulogu u razvoju hrvatskog ribnjačarstva. Ribnjaci su ograđeni nasipima, plitki i spojeni kanalima. U njima se uzgajaju šaran, smuđ, som, linjak, amur i tolstolobik.

 

USKOTRAČNA ŽELJEZNICA ZA PRIJEVOZ RIBE IZ RIBNJAKA

Kako bi se uzgojena riba mogla prevoziti po kompleksu ribogojilišta, sagrađena je trasa uskotračne željezničke pruge. Širina kolosijeka pruge iznosila je 600 mm i u cjelokupnoj duljini od 18 km pruga je obilazila ribnjake i gospodarske zgrade, izlazila iz prostora Ornitološkog rezervata i vodila kroz šumu hrasta lužnjaka, crne johe i graba prema dodirnoj točki s prugom normalnoga kolosijeka željezničkoga kolodvora Zdenčine. Dakle, već početkom 20. stoljeća živa se riba redovito izvozila u ondašnje države Austro-Ugarske Monarhije, a potom i u Poljsku i Njemačku.

Tom uskotračnom željeznicom od pedesetih godina 20. stoljeća do 2003. prometovala je lokomotiva JW serije 20 proizvedena u austrijskome Tirolu, u tvornici Jenbacher Werke AG. Na nju su se „kopčali“ plato-vagoni na kojima su se nalazile posude s vodom u koje se ubacivala izlovljena, živa riba i na taj se način otpremala iz ribogojilišta. U Hrvatskome željezničkom muzeju (HŽM), točnije u sjeveroistočnome dijelu njegova vanjskog izložbenog postava, nalaze se jedan primjerak takve lokomotive iz 1952. kao posebnoga pružnog vozila i dva primjerka plato-vagona.

Posebno pružno vozilo, lokomotiva JW serije 20                                                                                                   Jedan (od dva) plato-vagona iz HŽM-a    

 

Mala crvena dizelska lokomotiva JW 20 s dva plato-vagona dospjela je u HŽM kao dio donacije koju je 2008. darovao Ihtiološko-ornitološki park za prirodni uzgoj slatkovodne ribe d.d. Crna Mlaka, odnosno njezin vlasnik Ivan Prepolec. U muzej je dopremljena 2014., nakon uređenja i obnove.

Darovana vozila pripadaju vozilima druge generacije koja su se u tome ribogojilištu koristila od 1904. Od tada pa do danas mijenjala se tehnologija otpreme svježe, žive ribe, koja je uvijek bila vrlo cijenjeni izvozni proizvod.

„Jenbahica“ iz HŽM-a proizvedena je 1952. Uskotračnom je prugom ribu vozila do kolodvora Zdenčina, gdje se pak obavljao utovar u vagone za standardni kolosijek. Inače, uskotračna šumska pruga na području ribnjaka Crne Mlake u početku je obuhvaćala tračnice u duljini od 9620 m. Bila je to pruga Zdenčina – Ribnjak (Ribnjačarstvo Zdenčina), koja se u prvim važnijim dokumentima spominje 1914. kao uskotračna konjska željeznica u Crnoj Mlaki. Oko 1950. duljina pruge povećana je na 18 000 m.

 

KARAKTERISTIKE LOKOMOTIVE JW 20

Proizvodnja lokomotiva tipa JW 20 započela je 1950. u Jenbachu, u Austriji. Do 1989., kada je prestala njihova proizvodnja, proizvedeno je ukupno 660 komada. Većina je lokomotiva bila namijenjena izvozu širom svijeta, a 15 posto ih je bilo korišteno unutar zemlje. Na našemu području te su se lokomotive upotrebljavale i u drugim ribnjacima, na šumskim područjima te u solanama u Pagu i Ninu. U ostatku svijeta bile su, u velikome broju, prodavane u zemlje Skandinavije, Bugarsku, Italiju, Mađarsku i države Južne Amerike.

Lokomotive imaju ugrađen četverotaktni monocilindrični dizelski motor snage 20 KS. Masa im je oko 3800 kg, razmak između osovinskih slogova iznosi 800 mm, a duge su 2340 mm. Imaju mjenjač za dvije brzine, a maksimalna brzina im je 10 km/h. Mogu savladavati najmanji polumjer zavoja od sedam metara.
Neke od lokomotiva, poput ove koja je danas pohranjena u HŽM-u, bile su isporučene s električnom instalacijom, tj. s akumulatorom, električnim starterom, osvjetljenjem naprijed i straga, svjećicom, jednostavnom upravljačkom pločom te posebnim priključkom za plato-vagone.

Donirana građa obnovljena je 2013. u RPV-u Slavonski Brod. Dio je Zbirke željezničkih vozila i dijelova, vodi se pod inventarnim brojem 513 te je zaštićeno kulturno dobro upisano u Registar kulturnih dobara Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Doprema lokomotive JW 20 u Hrvatski željeznički muzej 2014. nakon obnove

 

 Iako bi ova priča nekome mogla biti inspiracija za posjet Crnoj Mlaki, dvorcu Zwilling i ribogojilištu, moramo vas razočarati! S obzirom na to da se na području Posebnoga ornitološkog rezervata Crna Mlaka i danas obavlja proizvodnja na šaranskim ribnjacima te da se radi o privatnome vlasništvu, Posebni ornitološki rezervat Crna Mlaka zatvoren je za turističke obilaske.