CRTICE I TOČKICE KOJE PRENOSE PORUKU

Autorica teksta i fotografija: Kristina Pavlović / Zagreb, veljača 2024.

 

 

Uz pomoć kojeg se uređaja komuniciralo crticama i točkicama ispisanima na papirnoj traci? Kako zapravo izgleda taj uređaj? Kako radi? Kada je nastao i zašto ga čuvamo u muzeju?

Puno je to pitanja na koja točan i konkretan odgovor mogu dati ljubitelji željeznice i općenito znalci iz područja tehnike, no što je s nama ostalima?!

 

Zato postoje muzeji kako bi nas podsjetili, kako bi nam objasnili, obrazovali nas i otkrili detalje iz prošlosti koji su nesumnjivo utjecali na našu današnjicu.

Tako je i s uređajem koji je odgovor na pitanja iz uvoda!

Riječ je o električnome TELEGRAFSKOM UREĐAJU ili TELEGRAFU. Konkretnije, o MORSEOVU električnom telegrafu koji za primanje poruka koristi papirnu traku. Na njoj se poruke ispisuju Morseovom abecedom koja se sastoji od linija i točkica.

U depou Hrvatskoga željezničkog muzeja čuvaju se dva različita primjerka telegrafskih uređaja.

Oba su proizvedena u Mađarskoj oko 1900. godine. I oba su u muzej stigla zahvaljujući donacijama.

 

Telegrafi pripadaju zbirci Signalnih, svjetlosnih i telekomunikacijskih sredstava i uređaja. Njihovu su inventarni brojevi 156 i 226.

 

 

 

TELEGRAFI SU INDUSTRIJSKA BAŠTINA

Industrijska baština dio je kulturne baštine. Čine ju objekti nastali u razdoblju od industrijske revolucije (kraj 18./početak 19. stoljeća) do danas.[1] To su zgrade i strojevi, rudnici, energetska postrojenja i skladišta, ali i prostori društvenog života povezanog s industrijom poput kuća, škola, dvorana i sl.

Naša industrijska prošlost priča nam priču o promjeni, razvoju i kreativnosti. To se vrlo lijepo može sagledati u priči o električnome telegrafu.

Preduvjet za nastanak jednog takvog uređaja bila je električna energija. Razvoj elektriciteta je, dakle, stvorio osnove za električni telegraf.

Samuel Morse, američki izumitelj i slikar, je 1832. uspio razviti prvi jednostavni i stabilni električni sustav za prijenos poruka. Unatoč osporavanjima drugih izumitelja Vrhovni je sud SAD-a 1854. potvrdio njegov patent.

Prvu uspješnu javnu demonstraciju rada telegrafa Morse je upriličio 1837.

Prvi pravi električni telegraf povezivao je London i Birmingham i izgrađen je 1838. godine.

Nedugo nakon što je Morse u prvoj polovini 19. stoljeća izumio telegraf, usvojen je i na željeznici.

Hrvatski izumitelj i stručni pisac Ferdinand Kovačević 12. veljače 1876. prijavio je prvi hrvatski patent. Radilo se o u tzv. dupleksnoj i kvadripleksnoj vezi, izumu u telegrafiji koji je omogućavao istodobno slanje dvaju ili četiriju brzojava preko jedne žice, čime je unaprijedio Morseov izum telegrafskog slanja poruka. Patent je prijavljen u Beču pod rednim brojem 4353.,  a patentnu ispravu dobio je i od ministarstva u Budimpešti. Ferdinandu Kovačeviću, koji je bio rodom iz Like, podignut je spomenik pred Tehničkim muzejom „Nikola Tesla“ u Zagrebu.

 

KAKO RADI ELEKTRIČNI TELEGRAF

Kod električnog telegrafa važne su dvije točke između kojih se obavlja prijenos poruke povezane električnom linijom.

Glavni dijelovi Morseova telegrafa jesu:

  • tipkalo za slanje, pomoću kojeg se vijesti, sastavljene od pisanih znakova, šalju električnim putem iz jednog mjesta u drugo
  • tipkalo za primanje, pomoću kojeg se vijesti primaju na drugome mjestu u vidljivome obliku
  • prijenosna linija, pomoć koje se znakovi u obliku električnih impulsa, to jest kratkotrajnih struja, prenose od davatelja ka primatelju poruke.

 

Morse je za upotrebu na svojim aparatima razvio poseban kôd za prikaz tekstualnih znakova (Morseova abeceda), pomoću kojeg se svaki tekstualni znak prikazuje kao kombinacija određenog broja točaka i crtica. Točka se prenosila kratkim, a crtica duljim prekidom strujnog toka pomoću tipkala.

 

MORSEOVA ABECEDA

Morseova abeceda može se koristiti u slučaju nužde paljenjem i gašenjem svjetala, prekidanjem strujnoga kruga, odašiljanjem raznih zvukova poput kucanja ili struganja i slično. Prilikom njezina uvođenja u upotrebu smatralo se kako će se ona uvijek koristiti jer je najjednostavniji oblik komunikacije i lagana je za naučiti, no razvoj komunikacijske tehnologije brzo je Morseovu abecedu stavio sa strane.

Danas smo svi upoznati s kraticom SOS kao simbolom kojim se označava opasnost i potreba za pomoći, najčešće u pomorskome svijetu. Kratica SOS najprije je značila „Save our ship“ („Spasite naš brod“). Mnogi su kasnije uvidjeli da bi taj poziv za pomoć mogao biti i kratica za „Save our souls“ („Spasite naše duše“). Slanje poziva u pomoć izgledalo je tako da su se otkucale tri točkice, tri crtice i zatim opet tri točkice.

Morseova abeceda i danas je u upotrebi i smatra se primjerom prve primjene poznatoga binarnog koda s dva stanja on – off, 0 – 1 odnosno da – ne.

 

[1] prema Povelji iz Nizhny Tagila, Icomos, 2006.

Slova abecede ispisana Morseovim znakovima/kodom

 

U vrijeme nastajanja električnog telegrafa puštena je u promet prva javna željeznica na svijetu. Radilo se o 1825. i pruzi između Stocktona i Dralingtona u Velikoj Britaniji. George Stephenson bio je zadužen za izgradnju željezničke pruge, a njegov sin Robert za konstrukciju lokomotive nazvane Locomotion.

Električni telegraf imao je vrlo važnu ulogu na željeznici jer su se uz njegovu pomoć javljale informacije o slobodnim prugama, dok su prije telegrafa taj zadatak imali pružni radnici kojima su pri obavljanju tog posla velike poteškoće stvarali mrak i magla.

 

TELEGRAFI IZ HRVATSKOGA ŽELJEZNIČKOG MUZEJA

Pod inventarnim brojem 156 u zbirci Signalnih, svjetlosnih i telekomunikacijskih sredstava i uređaja u muzeju se čuva telegrafski uređaj Joseph Stenzer proizveden u Mađarskoj oko 1900. Za drveno postolje pričvršćeni su osnovni dijelovi telegrafa izvedeni od čelika, mjedi i drva, uz elektrotehnički i izolacijski materijal, te papirnata traka na kolutu za primanje informacija.

Telegraf je dug 65 cm, širok 44,5, a visok 45,5 cm. Teži 14,3 kg.

Tome primjerku iz muzeja, premda dobro očuvanome, nedostaju dijelovi mehanizma. U muzej je stigao kao donacija obitelji Arhanić sa željom da se uređaj očuva i kao spomen na njihova supruga i oca, dipl. ing. elektrotehnike Ljudevita Arhanića, dugogodišnjeg zaposlenika Hrvatskih željeznica. Donacija je predana 1994., a vijest o tome objavljena je u časopisu „Željezničar“ u srpnju te godine na 45. stranici.

 

Telegrafski uređaj, Josiph Stenzer, Budimpešta, oko 1900., inv. broj 156

 

Drugi zanimljiv Morseov telegrafski uređaj nosi inventarnu oznaku 226. I on je proizveden oko 1900., također u Mađarskoj, točnije u Ujpestu, koji je danas IV. okrug mađarskoga glavnog grada Budimpešte na lijevoj obali Dunava. U vrijeme kada je u tamošnjoj tvornici Egyesult Villamossagi RT nastajao naš telegraf (krajem 19. stoljeća) Újpest, odnosno Nova Pešta, nalazio se na rubu postojećega grada Pešte. Današnji okrug Újpest bio je klasificiran kao selo sve do 1907., kada je službeno postao sastavni dio grada.

Taj muzejski predmet nešto je manji nego prethodno opisani. Visina mu je 41 cm, dužina 37, a širina 21,4 cm. Potpuno je očuvan.

U muzej je došao kao donacija Zlatka Dokaze iz Prometnog ureda Split Predgrađe 2001.

Telegrafski uređaj, Egyesult Villamossagi RT, Ujpest, Budimpešta, oko 1900., inv. broj 226