TAJNE KERAMIČKIH ŠALICA IZ MUZEJA
Autorica teksta i fotografija: Kristina Pavlović / Zagreb, veljača 2024.
Putovanje je uzbudljivo iskustvo!
Odabir destinacije i termina putovanja, prijevoznog sredstva ili lokacija koje treba posjetiti neke su od faza planiranja prije samog odlaska na put.
Jedna od važnijih stavki u tome nizu jest prehrana!
U tome smislu putovanja vlakom do udaljenijih lokacija pružaju određeni komfor. Neki od vlakova imaju vagonske restorane u kojima možete pojesti hranu koju ste ponijeli sa sobom i popiti topli napitak koji su vam pripremili na licu mjesta. U nekim pak vlakovima možete konzumirati netom pripremljena jela koja prijevoznici nude na svojim jelovnicima. Putujete li vlakom koji nema ponudu jela unutar vlaka, vrlo često se fini obrok može pojesti u restoranima smještenima u kolodvorskim zgradama.
Filmski prizori iz vlakova pa i oni opisani u književnim djelima često obuhvaćaju zbivanja koja su na neki način povezana s hranom i vagonskim restoranima. Prisjetite se samo toga kako djeca sa sela slasno jedu gibanice koje su ponijela na put u Zagreb u filmu Vlak u snijegu. Gibanicu Ane Šafranek, bez obzira na to „kaj ima premalo file“, pojela je Mina u Samoborčeku u prizoru iz filma Tko pjeva zlo ne misli. Nezaboravni su i momenti iz knjiga Agate Christi u slučaju ubojstva ili raspleta kada su svi protagonisti smješteni u dio vlaka namijenjen društvenim zbivanjima, zavaljeni u foteljama s pićem u rukama ili tanjurima ispred sebe.
Prizor iz jednoga vagonskog restorana tvrtke Wagon-Lits snimljen 1952. godine (Fotografija je objavljena s dopuštenjem vlasnika – fototeka Wagons-Lits Diffusion- Paris)
Ako obratite pozornost na šalicu iz koje pije gospodin u prednjemu planu fotografije ili, još bolje, ako skrenete pogled malo udesno, na šalicu za drugim stolom, na njoj ćete vidjeti logotip tvrtke Wagon-Lits, odnosno Compagnie Internationale des Wagons-Lits. To je poznati europski koncern koji se bavio pružanjem luksuznih usluga spavanja i prehrane u vlakovima. Osnovan je 1872. u Belgiji. Wagon-Lits bio je najpoznatiji po svojim prestižnim vlakovima poput Simplon Orient Expressa, koji je postao sinonim za putovanje u stilu i luksuzu, a jedna od njegovih stanica bio je upravo Zagreb Glavni kolodvor[1].
Keramička šalica plavičasto sive boje na koju vam je, točnije na jednu iz te serije, skrenuta pozornost u prethodnome dijelu teksta, s art deco logotipom tvrtke Wagon-Lits, dio je Zbirke odora, uredske opreme i pribora Hrvatskoga željezničkog muzeja i označena je inventarnim brojem 612/4.
Šalica je proizvedena u Češkoj (tadašnjoj Čehoslovačkoj) sredinom 20. stoljeća. Tvornica porculana u Horní Slavkovu (Schlaggenwaldu) često se naziva najstarijom tvornicom porculana u Češkoj. Utemeljena je 1792. godine.
Zanimljivost koju su nam otkrili radnici tvrtke Wagons-Lits Diffusion[2] odnosi se na specifičan dizajn šalice. Naime, kao što se može vidjeti na fotografiji, šalica je trbušasta oblika. Taj dizajn šalice specifičan je za Wagons-Lits. Zove se tasse anti-roulis. Zahvaljujući takvome obliku, odnosno tome što je rub šalice uži od stijenki, kapljice tekućine ostaju u šalici unatoč gibanju vlaka (roulis).
[1] compagnie des wagons-lits, orient-express, plm (wagons-lits-diffusion.com)
[2] Wagons-Lits Diffusion osnovala je 1996. Compagnie des Wagons-Lits (CIWLT) s misijom licenciranja prava na CIWL-ov stari brend i logotip za široku paletu proizvoda. Ona je i Povijesni arhiv CIWL-a. Raspolaže važnom digitalnom bazom podataka CIWL-ova arhiva koji obuhvaća više od 20 000 fotografija, planova, reklamnih plakata i drugih publikacija (koristite tražilicu). Kontrolira korištenje te arhive preko licencnih ili izdavačkih ugovora. Od 2013. Wagons-Lits Diffusion nije dio Accor grupe.
Uz tu šalicu za čaj zbirci pripadaju tri male šalice za kavu s jednim tanjurićem, sve obilježene zaštitnim znakom tvrtke Wagon-Lits. Također su plavičasto sive boje, a dio su donacije Zlate Vlašić koja ih je Hrvatskome željezničkome muzeju predala 2015. godine. I one su proizvedene u Češkoj.
Muzejski predmeti 612/1, 612/2, 612/3, 612/4 i 612/5 u Hrvatskome željezničkom muzeju. Keramičke šalice i tanjurić proizvedeni su u Češkoj za tvrtku Wagon-Lits.
Šalice dizajnirane i proizvedene na domaćemu terenu
Osim belgijsko-čeških u muzeju čuvamo i šalice koje su djelo jedne domaće tvrtke i koje su također bile dio pribora u vagonskim i kolodvorskim restoranima diljem zemlje.
Ta se tvrtka zvala Jugokeramika, kasnije Inker (od 1991.), i bila je najveća tvornica keramičke industrije u bivšoj Jugoslaviji. Jugokeramika puštena je u pogon 1953., a zatvorena 2009. godine. Ipak, danas se u njezinim pogonima u Zaprešiću ponovno proizvode šalice i tanjurići za ugostiteljstvo, u malim serijama i privlačnim bojama, i to pod nazivom Inkerpor d.o.o., podružnice španjolskog proizvođača porculana Porvasal S.A.
U Zbirci odora, uredske opreme i pribora nalaze se tri bijele keramičke šalice različita izgleda i iz različita vremena upotrebe, što sugeriraju njihov oblik i logotip otisnut na plaštu šalice s vanjske strane.
Tri bijele keramičke šalice proizvedene u Jugokeramici, odnosno Inkeru iz Zaprešića, za potrebe željezničkih vagonskih i kolodvorskih restorana.
Najstarija među njima jest šalica s logotipom KSR. Riječ je o karakterističnome logotipu društva Kola za spavanje i ručavanje koje je bilo dio Zajednice jugoslavenskih željeznica (ZJŽ). Nakon što je dotadašnja željeznička uprava reformirana 1952. ustrojene su Jugoslavenske željeznice (JŽ), a uvođenjem samoupravljanja došlo je do decentralizacije pa je nastalo nekoliko zasebnih jedinica unutar JŽ-a: glavna uprava, zavod za projektiranje, KSR i pet željezničkih transportnih poduzeća s upravama u Zagrebu, Ljubljani, Sarajevu, Skopju i Titogradu (danas Podgorica).
Željeznica, kao jedan od najvažnijih izuma 19. stoljeća, omogućila je, među ostalim, iskustvo višednevnog putovanja. Bilo je je jasno da putnicima treba omogućiti krevet i obrok. Dakako, krevet i obrok nisu bili isti za sve. Bogatiji svijet putovao je na dužim relacijama. Otud Orient express kao paradigmatična slika vrhunca željezničkog prometa.
Komplet sastavljen od bijelog tanjurića i šalice za čaj s plavim logotipom KSR (Kola za spavanje i ručavanje) ima apliciranu i istobojnu crtu s vanjske strane šalice, može primiti 2 dl sadržaja i promjer joj je 9 cm. U depou Hrvatskoga željezničkog muzeja komplet se nalazi od 2015., a čuva se kao dio zbirke nađen tijekom terenskog rada. Šalica nosi inventarni broj 580, a tanjurić 565.
U Zbirci odora, uredske opreme i pribora nalaze se i šalice očito proizvedene početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, nakon ustroja Republike Hrvatske, a samim time i Hrvatskih željeznica, s obzirom na to da na sebi nose upravo njihov zaštitni znak.
Radi se o velikoj šalici s pripadajućim tanjurićem te o jednoj maloj šalici.
Izgledom su vrlo slične. Dakako, razlikuju se po veličini, odnosno volumenu. Velika šalica nosi inventarni broj 567, prima 2 dl sadržaja i ima promjer 8 cm, dok mala ima inventarni broj 566 i promjera je 5 cm. Tanjurić je u Zbirku uveden pod brojem 568.
Šalice su proizvedene u Zaprešiću, u tvornici koja je već tada promijenila naziv u Inker.
Premda mali, ti keramički predmeti pričaju priču o vremenu kada se u vlakovima na našim prostorima putovalo ležerno, često po nekoliko sati pa i dana. Imalo se vremena popiti kavu ili čaj te pojesti nešto u vlaku.
U Topoteci[1] na mrežnim stranicama HŽM-a može se pronaći i ova fotografija koja nas vraća u 1970. godinu. Snimljena je među putnicima svečanog vlaka Zagreb – Beograd. To je putovanje bilo organizirano 31. svibnja 1970. u povodu puštanja u promet tek elektrificirane pruge na toj relaciji. Čini se kako je u vlaku bio velik broj uzvanika/putnika pa nisu svi stali u vagonski restoran, nego su se obroci konzumirali u kupeima vlaka.
[1] https://crorailways.topoteka.net/#ipp=500&p=1&searchterm=&t=1%2C2%2C3%2C4%2C5%2C6%2C7&sf=chk_docname%2Cchk_mainkeywords%2Cchk_subkeywords&vp=false&sort=publish_date&sortdir=asc
